Poster Dražena Petrovića imao je veliki uticaj na Gorana Ivaniševića i titulu na Vimbldonu 2001. godine.
Goran Ivanišević osvojio je dvije titule u karijeri, bio je drugi igrač na svijetu 1994. godine i njegov najveći uspjeh bila je titula na Vimbldonu 2001. godine. Tada je u finalu pobijedio Patrika Raftera (6:3, 3:6, 6:3, 2:6, 9:7). I to je uspio kao dobitnik "vajld karda", bio je 128. na svijetu, a uzeo je titulu.
Prava filmska priča i u svemu tome je uticaj imao i legendarni Dražen Petrović. Prvi put je o svemu tome Goran pričao u emisiji "(Ne)uspjeh prvaka" gdje je razgovarao sa Slavenom Bilićem. Upravo ga je bivši fudbaler i trener pitao ono glavno - gdje je našao samopuzdanje u momentima kada igra možda i najgori tenis u karijeri prije tog turnira. "To je dobro pitanje, bio sam u Splitu i pripremao sam se i u to vrijeme je Hajduk osvojio prvenstvo, bio sam u Varaždinu, pa sam bio na dočeku. Bio sam sa ekipom, vidio lijep doček, kaže mi moj prijatelj 'hajde i tako da te dočekamo za nekoliko nedjelja', ja mu odgovori 'hoćeš, dolaziš po mene na aerodrom kad se vratim.' Cijelih tih nekoliko nedjelja, taj naboj sa Hajdukom da li će uzeti titulu, ali sam 128. na rang listi tada igram 'ajme majko', počeo je Ivanišević.
Nastavio je da priča o svemu tome. "Došao sam u Holandiju prije Vimbldona, igrao na turnir, mijenjao sam rekete, a moj moto je bio da gore ne mogu da igram, samo isto ili gore. Jednostavno sam osjetio dva dana prije Vimbldona, da je taj reket imao dobar zvuk kada bih dobro servirao, taj zvuk nisam imao neko vrijeme. Vratio sam zvuk, dobro igrao."
Kako je Dražen Petrović pomogao?
Kako je Dražen pomogao Ivaniševiću da osvoji Vimbldon? Nikada ovo nije otkrio, otac donio magazin i okrenuo sve
Ispričao je tada nešto što nikada prije nije učinio. Kako mu je u svemu pomogao i čuveni košarkaš Dražen Petrović. "Otac je došao u London i donio mi novine. Uglavnom je donosio novine, te sportske, ali nikada u životu mi nije donio magazin 'Košarka'. Znao sam da postoji, nikada ga nisam čitao. U sredini je bio poster Dražena, kažem da mora da je to neki znak. Bila je to njegova godišnjica smrti. Ja to zalijepim na zid i kažem da je on došao odnekud da mi sve po spisku i da me posloži."
Sve to je pomoglo. "Poslije drugog kola sam osjetio da igram dobar tenis. Šta ja da kažem 128. na listi, dobio specijalnu pozivnicu Vimbldona. Sad da pričam ja da igram dobro, a svako novo kolo čeka se ispadanje. Osjetio sam da dobro serviram, dobio sam Moju, Rodika, Safina, Rusedskog. Servis ne može niko da mi vrati, sve mi se povezalo tim servisom."
"Pričali su da Henman ide u finale"
U polufinalu je igrao sa Timom Henmanom, meč je trajao tri dana, nekoliko prekida zbog kiše... "Dolazi veliki meč sa Henmanom, njegovo prvo polufinale u kom ne igra protiv Samprasa, pišu tamo da će imati finalistu Vimbldona prvi put od Freda Perija, ja im kažem 'Imaćete vraga'. Onda se desila kiša, spasila me, bio je bolji od mene, nisam znao šta da radim. Ta kiša je došla, nije slučajno. Došla je baš u tom trenutku."
Ta kiša bila je znak..."Znao sam taj dan, kada se nismo vratili na teren, došao je sudija Alan Mils i rekao da idemo kući i da se meč nastavlja sutradan. Ja sam znao da je to-to, rekao sam treneru da dobijamo. Vidio sam mu facu sutradan. Prekidalo se još, njegova faca je bila sve gora i gora, bio sam sve bolji, on je bio sve gori. To je bilo zapisano, ne mogu da kažem da je to bio najbolji tenis, to je bilo možda 1994. godine kada sam isto igrao finale, ali sam igrao u pravim momentima najbolji tenis, kada je trebalo, igrao sam pametno, kada je trebalo bila je kiša, došlo je nešto što mi je pomoglo. Onda stiže finale, prvo u ponedjeljak, možda je to neki znak. Nije se igralo ponedjeljkom, možda je to bilo nekoliko puta. Fudbalska atmosfera, nije imala veze sa tenisom. Ne mogu da kažem da sam znao da ću da osvojim, ali opcija da ne osvojim nije postojala. Rafter je uzeo dva US opena, taj je moj, igraćemo 13 dana ako treba, osvojiću", prepričava Goran.
Sujevjerja, Draženov dres i čuveni transparent u Splitu
Nije toliko sujevjeran Goran bio kao recimo Rafa Nadal, ali je imao neke stvari koje je volio da radi. "Daju neku mirnoću, imao sam pet-šest stvari, pisoar, parking, teletabisi. Da nisam uradio nešto od njih, mislio bih ko zna... Kada sam uradio, bio sam smiren, rekao sam da sam spreman da igram, pa prijatelju sada me dobija na terenu. Nisam to samopouzdanje mogao da dobijem drugačije, bio sam 128. na svijetu, izgubim prije Vimbldona od bezveznog igrača. Ali taj Draženov poster, te stvari, dale su mi mirnoću. Izvukli smo to samopouzdanje i iz dana u dan sam bio sve bolji, vjerovao sam u sebe sve više."
Onda je uslijedio doček u Splitu na kom je bio baš u Draženovom dresu iz Nju Džersi Netsa. "Split je težak grad, jedan dan te voli, dočekate 200.000 ljudi koji ti aplaudira, a sljedeći dan hoće da te ubije. Uvijek je neko bolji od tebe, ali se nešto desilo. Bilo je možda boljih od Kukoča, Rađe, koji su dok sam ja trenirao išli na žurke. Split mi je dao nešto što samo Split ima.
Tada ga je Bilić posjetio na čuveni transparent koji je poslije titule na Vimbldonu nastao u Splitu. "Nisu ti napisali hvala, Gorane, bravo, kralju, care ili šta god, nego su napisali hvala ku**u više". Na Slavenove riječi se odmah nasmijao. "Maltretiraš nas 20 godina i sada si... Teško ljudi razumiju, moraš da budeš rođen tu, da izađeš iz tog porodilišta, gdje dobiješ splitski čip, te naše šale, nije to zlonamjerno, mi smo takvi. To mogu samo ljudi koji su odatle, samo oni mogu da razumiju i da prihvate", zaključio je Ivanišević.