Andrej Golić je izabran u Kuću slavnih velikog Monpeljea. Prije mnogih francuskih velikana, pa i prije Nikole Karabatića.
Andrej Golić je izabran u Kuću slavnih. Rukometni klub Monpelje je u trećoj godini postojanja svoje Kuće slavnih uvrstio među svoje najveće igrače i trenere srpskog rukometaša iz Banjaluke. Nakon što je otvorena Kuća slavnih Monpeljea, uvođenjem u nju nevjerovatnog Patrisa Kanajea, koji je vodio tim 30 godina od 1994. do 2024. godine, sada je došao red i na Golića.
U drugoj godini ovdje su izabrani Loran Pigesgur, Frank Junilion i Fred Ankvetoil, a sada je nakon meča sa Šartrom uz Andreja Golića tu izabran i Sedrik Burde.
Golić je sa timomu 14 sezona osvojio 20 titula, između ostalog i Ligu šampiona 2003. godine, a zanimljvio je da je u Kuću slavnih izabran prije velikog Nikole Karabatića i njegovog brata Luke Karabatića. Takođe tu čast nisu još dobili ni Mišel Gigu, Vensan Žerar, Patrik Kazal, Ugo Deska, Didije Dinar, Ludovik Fabregas, Tjeri Omeje, Melvin Ričardon, Dijego Simonet, Dragan Gajić, Igor Čumak, Damijen Kabengele i brojni drugi velikani rukometa koji su ostavili ogroman trag u Monpeljeu.
Nije ni čudo. Andrej Golić je iz pakla rata na prostoru bivše Jugoslavije pobjegao u Monpelje koji je tada bio niželigaš i ovaj tim je doveo ne samo do elite već i do osvajanja Lige šampiona. Postao je i prvi stranac u selekciji Francuske u rukometu i sa ovim nacionalnim timom uzimao je prve trofeje u generaciji koja će kasnije pokoriti svijet.
Doveo Kanajea, dočekao Karabatića
Uveli Srbina u Kuću slavnih prije Nikole Karabatića: Iz pakla rata pobjegao u Francusku i promijenio istoriju
"Kanajea koji je kasnije postao najbitnija karika svega toga su doveli igrači. Prve godine smo završili kao peti, već druge sezone treći. Ipak, to nije zadovoljilo ekipu i vidjeli smo da nam treba neko jači, bolji. Doveden je Kanaje i tu je prekretnica. Dolazi neko ambiciozan, profesionalan, studiozan, to je ono što je nama trebalo. Sa već postojećom ekipom dovodi još dva igrača i u vrlo kratkom roku postajemo ne samo dobra ekipa sa ambicijama nego ekipa sposobna za sve i svašta. Prve godine smo mi prvaci", ispričao je Andrej Golić u velikom intervjuu za MONDO.
Andrej Golić je skoro deceniju bio u timu i bio je lider kada se 2000. u timu pojavio još jedan rukometaš porijeklom sa ovih prostora. Ime mu je bilo Nikola Karabatić i odmah se vidjelo ko je on.
"Kao prva stvar pojavljuje se otac Branko Karabatić koji je jako bitan u svemu tome. Bez Branka Karabatića nikada ne bi bilo Nikole. Ne govorim tu samo o familijarnim vezama, nego je Nikola projekat tog čovjeka koji je bio jedan prekrasan čovjek. Njega je Kanaje prvo doveo, bio je u jednom malom klubu blizu Monpeljea. Kanaje ga je pozvao da bude trener golmana. Nikolu smo prvi put vidjeli kao Brankovog sina na turnirima mladih koji su se održavali.
Ma odmah se vidjelo, to je trebalo da budeš slijep da ne vidiš. Baš sam nedavno pričao sa Nikolom kako sam kao igrač sudio neki turnir mladim ekipama. Rezultat je 15:12, Nikola od 15 dao 16 golova. A nesebičan! Meni Branko suflira: 'Sudi mu sve! Sve mu sudi, korake svake, ništa mu ne popuštaj.' Taj dečko je imao talenat, ali je imao i fenomenalno vaspitanje. Vrlo rano je Kanaje njega doveo u drugu ekipu, ali drugu ekipu nije vidio. Odmah je zaigrao sa nama. On sa 16 godina igra prvu utakmicu sa nama turnir u Strazburu. U prvom poluvremenu daje 5/5. Kao bek od 16 godina. To mlad ili star, to su gluposti. Ja sam igrao sa Patrikom Ćavarom koji je sa 19 godina bio najbolji strijelac jugoslovenske lige. Nikola Karabatić je nama osvojio Ligu šampiona. Sa 18 i po godina 21 gol, dvije utakmice finala Lige šampiona", ispričao nam je Andrej Golić.