Poslije dvije uzastopne titule ugljevičkog Rudara, pehar namijenjen najboljoj ekipi Republike Srpske u sezoni 1998/99. završio je u trofejnoj sali Radnika iz Bijeljine. "Rudarima" za utjehu pripao trofej u Kupu RS, drugu godinu zaredom.
Četvrti šampionat Republike Srpske bio je najdramatičniji do tada, jer je šampion odlučen u posljednjem kolu.
Titiulu su na kraju izuzetno zanimljive sezone osvojili fudbaleri Radnika iz Bijeljine, i to prvu u istoriji, a do velikog slavlja stigli su nakon osvojenog boda u Zvorniku, gdje su u posljednjem kolu prvenstva sa domaćom Drinom odigrali 1:1.
Inače, iako su Ugljevičani imali najbolji napad (80 golova) i najčvršću odbranu (25 golova), veći dio sezone Radnik je proveo na liderskoj poziciji, osvojio i jesenju titulu, ali je ipak do posljednjeg kola morao da se bori sa "rudarima", koji su dvije prethodne sezone bili najbolji, ali do treće uzastopne titule nisu uspjeli doći.
Sjajnu generaciju Bijeljinaca sa klupe je predvodio Živorad "Žića" Miražić, čovjek koji je najljepše trenutke svog života podario Radniku, prvo kao igrač, zatim trener, a poslije toga i direktor ovog kluba.
"To je godina koje se veoma rado sjećam i pamtim mnogo detalja iz te sezone. Radnik je tada stvorio ekipu koja je bila tako monolitna, da smo bili kao jedna porodica. Iako je bilo raznoraznih 'otpora', da tako kažem, kao i nekih nesportskih stvari kod konkurencije, uspjeli smo časno, bez trunke bilo kakvog spoljašnjeg faktora, da osvojimo titulu, iako je zaista bilo veoma teško i stresno to ostvariti", prisjeća se Miražić sad već davne 1998. i 1999. godine.
Osim Radnika, uzuzetno jake ekipe te sezone imali su vicešampion Rudar iz Ugljevika, Boksit iz Milića, Kozara, Sloga iz Trna...
"U tim klubovima igralo je mnogo igrača iz Srbije. Tada je tamo bila kriza, pa je veliki broj iskusnih igrača uhljebljenje pred kraj karijere našao u Republici Srpskoj. Bilo je zaista kvalitetnih klubova, a tokom sezone viđene su brojne sjajne utakmice, ne samo onih u kojima je učestvovao Radnik", kaže legenda semberskog fudbala.
"Poslije titule iz 1999. godine, najdraže mi je osvajanje Kupa RS protiv Borca iz Banjaluke 2013. godine", kaže Miražić.
"Rudari" iz Ugljevika, kao aktuelni šampioni, bili su najveći konkurent Radniku za titulu, iako su imali popriličan zaostatak na polusezoni. Uspjeli su Ugljevičani u finišu prvenstva prići veoma blizu Bijeljincima, ali su na kraju ipak morali da im čestitaju na tituli.
U posljednjem prvenstvenom kolu, jedini pogodak za Bijeljince u Zvorniku postigao je Jovica Lukić, fudbaler koji je u Rudaru bio zapostavljen, pa je na polusezoni odlučio da se vrati u redove Semberaca.
Sudbina je htjela da baš on bude čovjek odluke u sezoni 1998/99.
"Jovica Lukić bio je prije svega jedan sjajan dečko i dobar fudbaler, sa kojim sam i ranije sarađivao. Znao sam njegove vrijednosti i jedva sam dočekao da ga vratim. U Rudar je otišao kada je u Radniku bila mala kriza, sezonu ranije, kada je klub finansijski slabije stajao. S obzirom da u Ugljeviku nije bio u prvom planu, što bih rekao da je njihova greška, nama je dobro došao. Inače, cijelu polusezonu odigrao je veoma kvalitetno, a valjda se to tako hoće, pa mu se posrećilo da postigne odlučujući gol", priča Miražić o Lukiću.
Drina i Radnik igrali su tada 1:1, pa minimalna pobjeda Ugljevičana u Šamcu protiv Borca (1:0) nije imala rezultatski značaj, jer su Bijeljinci osvojili 74 boda, a "rudari" jedan manje.
"Znalo se da Borac nije bio ekipa koja se može suprotstaviti Rudaru i Ugljevičani su tu imali sigurne bodove. Međutim, nama je posao bio znatno teži u Zvorniku. Bio sam pod strašnim pritiskom i u dogovoru sa predsjednikom kluba odlučeno je da ekipu pošaljemo u karantin u petak, a u nedjelju je bila zakazana utakmica. Znali smo da se Rudar bavio i nesportskim stvarima u tom periodu, tako da smo željeli da izolujemo ekipu. Niko ništa nije znao, igračima sam poslije treninga rekao da odu kući po pribor za ličnu higijenu i vrate se na stadion. Pratio sam igrače, obavljao individualne razgovore skoro cijelu noć pred utakmicu, jer sam znao da će biti različitih pritisaka, što se i pokazalo za vrijeme utakmice", prisjeća se Miražić svih detalja i nastavlja kao da se sve odvijalo juče:
"Drina je bila veoma motivisana, poveli su i na poluvremenu smo imali zaostatak. Pošto je svlačionica bila mala, igrače nisam uvodio tamo, nego smo zbog sparine ostali na terenu i razgovarao sam sa svakim od njih. Imala je Drina još neke šanse, a i mi. Jovica je šutirao, Milorad 'Zeko' Savić je samo potrčao, sagnuo se i propustio loptu, koja je završila u 'malom mreži'. Ostalo je 20 minuta do kraja meča, ali uspjeli smo da se odbranimo", detaljno nam je opisao dešavanja iz Zvornika prije skoro pune dvije decenije.
Na naše pitanje da pokuša uporediti fudbal krajem devedesetih i ovaj danas, rekao je:
"Fudbal evoluira, više se trči, igra se sa više obaveza i brzine i jako je teško porediti generacije. Često kada sam u gradu pitaju me ljudi šta bi sada ona 'tvoja' ekipa, kako vole da kažu, pravila u ovoj sad ligi. Teško je to procijeniti. Jedinstvena liga BiH donijela je novi kvalitet što se tiče samom fudbala, ali postoje i neke druge stvari, kao favorizovanje nekih klubova i sl."
Miražić je do dolaska Mladena Krstajića na čelo Radnika obavljao funkciju direktora kluba, koja je kasnije ukinuta.
"Krstajić je zahtijevao da dođe na čelo kluba i raspoređuje svoje kadrove. Meni je isticao četvorogodišnji mandat, a kasnije je funkcija direktora ukinuta. Na mjesto generalnog sekretara postavio je Nebojšu Tomića, koji radi vrlo kvalitetno. Mogu reći da je dolazak Krstajića oplemenio rad kluba. Radnik je stabilizovan i predstavlja respektabilnu ekipu u Premijer ligi BiH. Bila je mala kriza tokom jesenje polusezone, ali uvjeren sam da će se sve prevazići. Mislim da dobro rade i srećan sam zbog toga", naglašava nekadašnji funkcioner Radnika.
čitajte još: MONDO SJEĆANJA
Zajedno sa suprugom, odlučio je da se vrati u Srbiju, i u porodičnoj kući u Crnoj Bari kod Bogatića provodi penzionerske dane, tako da nije u mogućnosti da svakodnevno prati dešavanja u klubu, kao što je to bio slučaj ranije.
Ipak, izuzetno mu je drago zbog svih uspjeha koje je Radnik postigao od dolaska Mladena Krstajića na čelo kluba.
"Iako nisam u prilici da idem na sve utakmice, radujem se svakoj pobjedi. Radnik je ozbiljan sportski kolektiv i izuzetno mi je drago što se i nakon mog odlaska nastavilo sa usponom. Mada, pribojavam se da bi Krstajić, koja je evropska i svjetska fudbalska gromada, nakon što je postao selektor, a sada i dobio trenersku licencu, mogao uskoro da dobije poziv iz Partizana, Šalkea ili Verdera, gdje je igrao. To bi mogao biti problem za Radnik", zaključio je Miražić razgovor za MONDO.
Na kraju sezone, iz lige su ispali Sarajevo i banjalučki Omladinac, a nedugo zatim sarajevski klub, koji je 1997. godine igrao i u finalu Kupa RS (poražen od Sloge iz Trna 0:1) ugašen je i nikada više nije nastupio u ligama RS.
Takođe, u niži rang trebalo je da se preseli i brčansko Jedinstvo, ali su čelnici krovne kuće fudbala RS odlučili da ligu prošire na 20 klubova od sezone 1999/00. tako da su Brčaci zadržali status prvoligaša.
Tako su, osim šampiona drugih liga Republike Srpske, Modriča Maksime (centar), Sloge iz Srpca (zapad) i gatačke Mladosti (jug), plasman u najviši rang ostvarili i fudbaleri dobojske Sloge, koji su bili najuspješniji u baražu, u kojem su još učestvovali Slavija (Srpsko Sarajevo), Omladinac (Brestovčina) i Sloga DIPO (Gornji Podgradci).
Radniku je to bio prvi trofej u Republici Srpskoj, kojim su najavili još mnoga slavlja.
Uslijedile su još dvije titule u Prvoj ligi Republike Srpske 2005. i 2012, čak šest kupova RS, po čemu su Bijeljinci rekorderi, te jedan trofej u Kupu BiH (u finalu savladana Sloboda iz Tuzle 1:1, 3:0), koji je označio i prvi izlazak Radnika na međunarodnu scenu.
Desilo se to 2016. godine, kada su Bijeljinci u kvalifikacijama za Ligu Evrope odigrali dvomeč sa bugarskom ekipom Beroe.
Iako je Radnik nakon prvog meča u Staroj Zagori imao aktivan rezultat (0:0), Bugari su u revanšu, koji je odigran na Gradskom stadionu u Banjaluci, slavili 2:0, čime je kratak izlet Radnika u Evropi bio okončan.
"RUDARIMA" KUP ZA UTJEHU
Za utjehu, "rudarima" iz Ugljevika ostao je trofej u Kupu Republike Srpske.
Rudar je u finalnom meču 20. juna 1999. godine na Gradskom stadionu u Banjaluci, pred oko 4.000 gledalaca, savladao Slogu iz Trna na penale 4:3 (u regularnih 90 minuta nije bilo golova), te tako odbranio trofej u najstarijem takmičenju Srpske.
Treći put u šest finala Kupa RS udarci sa 11 metara odlučili su pobjednika, a "bijela tačka", kao i sezonu ranije, bila je srećna za Ugljevičane.
Junak "zeleno-crnih" bio je čuvar mreže Siniša Janjić, koji je u odlučujućoj seriji odbranio penal najboljem strijelcu Trnjana Mladenu Zgonjaninu, koji je sa 23 pogotka bio prvi "topnik" lige, a prije toga i Nikoli Kalabi.
Trener Rudara u to vrijeme Rade Jovičić, koji je upravo Slogu vodio u prvom dijelu sezone, da bi na zimu preuzeo Ugljevičane, za MONDO se prisjetio dešavanja s kraja 90-ih godina.
Daleko od toga da je Kup RS bio beznačajan, ali Jovičić u prvi plan stavlja izgubljeno prvenstvo.
"Ekipu sam preuzeo kad smo imali devet bodova manje od Radnika, stigli smo ih, ali smo veliki kiks napravili u Banjaluci pet kola prije kraja prvenstva. Vodili smo protiv Borca 1:0, a onda smo gol primili u posljednjem minutu. Tražio sam prethodno od mojih igrača da čuvaju vrijeme, ali nisu me poslušali. Golman domaćih je daleko ispucao loptu, koja je preletjela našu odbranu, stigla do napadača Borca koji je pogodio za 1:1. Tu utakmicu da smo dobili, bili bismo prvi", priča tadašnji trener Ugljevičana.
Pratite MONDO SPORT i na Facebooku, Twitteru ili Instagramu...