Sveta gora predstavlja jedan od najvažnijih centara pravoslavnog svijeta a nalazi se na najistočnijem od tri poluostrva Halkidikija - Atosu.
Jedan od najznačajnijih manastira na Atosu je Simonopetra (Simonov kamen). Zauzima 13. mjesto u hijerarhiji manastira Svete gore.
Osnovao ga je 1257. godine, prepodobni Simon Mirotočivi. Smješten je na litici, gotovo bez porte, na nadmorskoj visini od 330 m iznad nivoa mora. Obnovljen je 1363. godine zahvaljujući naporima srpskog despota Jovana Uglješe Mrnjavčevića. Uglješa je bio brat srpskog kralja Vukašina.
Ove godine se navršava 130 godina od velikog požara u kome su uništena dva natpisa o srpskom ktitorstvu manastira. Jedna od rijetkih tv ekipa koja je dobila dozvolu da dođe tamo bila je ekipa CBS.
Tišinu na Atosu prekidaju samo povremeni zvuci udarca čekića u specijalno isklesanu dasku kao poziv na molitvu.
"Ovdje monasi imaju jedan zajednički cilj a to je kako biti bliže Bogu", rekao je otac Serapion, dodavši da nema mjesta na Zemlji koje je bliže Tvorcu i da je Atos jedinstveno mjesto u cijelom pravoslavnom svijetu.
A šta ga čini tako jedinstvenim? Pa ponajprije to kako monasi vode život na ovom mjestu - uzgajaju svoje voće i povrće, sami šiju, a ako se razbole tu je među njima i monah koji je ujedno i doktor. Srećom on nema mnogo posla jer su monasi u odličnoj formi.
Inače monasi imaju dva obroka dnevno - prvi i drugi. I oba traju 10 minuta. Nema razgovora tokom jela a na trpezi nema mesa. Jedini zvuk koji se čuje je monah koji čita svete spise.
Kada nisu u molitvi monasi sve vrijeme nešto rade. Tako je i sa ocem Todosijem. On je taj koji se brine da manastir ima struju i povremeno toplu vodu.
"Mnogi hrišćani u svijetu traže originalnu, staru crkvu. Ovo je najbliže tome", kaže on.
Otac Iakovos, jedan od nekoliko Amerikanaca koji se nalaze na Svetoj gori kao monasi. Tu je proveo pola svog života. Njegov put vezan za Svetu goru počeo je još kada je imao 6 godina kada mu je otac pokazao sliku ovog mjesta.
- Rekao sam ocu da ću teško povjerovati da neko tu živi osim ako sam ne dođem na to mjesto.
- Sudbina?
- Da, pomalo...
Na Atosu nema novina, televizije... Samo poneki telefon. Na jedan od tih malobrojnih telefona su mu javili da mu otac umire i da mu je želja da vidi sina posljednji put.
- Pitao me je da ako mogu da dođem da me vidi. Ali sam odbio.
- Niste otišli?
- Ne... Zato jer monasi ne idu na sahrane rođaka i prijatelja... Monasi ostaju ovdje u manastirima.
- Kada ste ga odbili, da li ste imali osjećaj da ste iznevjerili oca?
- Ne. Znam da ćemo se vidjeti ponovo u Raju.
Monasi se na Atosu mole dan i noć. Mole se čak i dok rade u polju, dok slikaju ikone... Neki od njih tvrde da mogu da se mole i dok spavaju. A ne spavaju više od tri sata noću. Veliki je broj onih koji žele da ovdje dođu i da budu dio ove zajednice. Kad novi član dođe on je tu na probnom periodu koji traje i do tri godine.
Jedan od značajnijih događaja u novijoj istoriji Svete gore je svakako proljeće 1941. kada su nacisti okupirali Grčku. Hitler je bio spreman da zauzme i Svetu goru. Monasi su tražili sastanak sa njemačkim oficirima koji su ih posavjetovali da se obrate lično fireru. Dosjetili su se i napisali pismo Hitleru u kome mu predlažu da on Svetu goru stavi pod svoju ličnu zaštitu.
I Hitler je pristao pa je tako, vjerovali ili ne, njemački firer bio lični zaštitnik Svete gore.
Poslije nekog vremena Hitler je poslao njemačke naučnike koji su napravili skoro 2.000 fotografija svog blaga na Svetoj gori. Želio je da to jednog dana prebaci u Berlin. Ali u međuvremenu je napao Rusiju pa nije imao kada da se bavi Svetom gorom. Tako da ništa sa nje nije odnijeto od strane nacista.
A drevno blago, ono najvrijednije što Sveta gora ima inače se drži pod ključem.
U jednom od manastira se vrijedne stvari drže pod četiri ključa. Pravilo je da nijedan monah kod sebe ne može da ima sva četiri.
Ipak, ekipa CBS je dobila blagoslov da može da uđe u skrivene odaje.
U njima su zatekli neprocjenjive stvari. Neke od njih su stare i po 600 godina. Jedna od najvrijednijih je ikona Hrista iz 14. vijeka.
Inače svaki monah će vam reći da je svrha boravka na Atosu da se bude bliže Hristu svakog dana. A konačno sjedinjenje sa Hristom je moguće jednino odlaskom sa ovog svijeta.
"Prva stvar koju monah uradi je da prigrli i zavoli smrt. Jer smrt je karta za drugi život. Bez nje ne možete da putujete. A kartu dobijate u ovom životu. Svakog dana se pripremamo za nju i radujemo se našem putu na Nebo", kaže otac Serpaion.
(MONDO)
