Bahrudin Delić, varilac iz BiH, živio je sa porodicom u Ukrajini kada je došlo do ruske invazije, a jedva su izvukli živu glavu...
Marijupolj je pao, tvrde Rusi. Ukrajina negira. Marijupolj Rusi još nisu u potpunosti osvojili, ali su ga uništili... Trenutno se piše o tome da su u fabrici Azovstal i dalje ukrajinski vojnici bataljona Azov kojima Rusija nudi da se mirno predaju, ali odgovora i dogovora i dalje nema.
O paklu u ovom gradu za Federalnu televiziju svjedočio je Bahrudin Delić. Varilac po struci, živio je po industrijskim gradovima i vuče traume između dva rata. Od rodne Zenice do Ukrajine, i željezare Azovstal. Posljednje dane u Ukrajini proveo je u opkoljenom Marijupolju zajedno sa porodicom. Nakon 38 dana ratnog pakla uspio je da izađe iz srušenog Marijupolja i vrati se u rodnu Koprivnu, ali sam.
"Grada nema, grad je potpuno srušen, nijedne zgrade, nijedne ulice, ništa nema čitavo, sve je izgorjelo ili je srušeno."
Ovako priču iz Marijupolja počinje Bahrudin Delić, Zeničanin koji je u ratnom paklu proveo 38 dana. Sa kćerkom i suprugom i njenim roditeljima invalidima, u podrumu zgrade preživljavali su, kaže, od pirinča na vodi. Izlazili su u rijetkim prekidima granatiranja, u potrazi za hranom.
"Nađemo čaj, malo pirinča, nađemo malo kafe u smeću, u zrnu, svašta se nađe i to je dopunjavalo. Imali smo čaja za godinu, ali nema vode, što je najgore", priča on i dodaje da mu je zdravlje zbog cijele situacije ozbiljno narušeno:
"Imao sam 86-87 kilograma, mislim da sada preko nemam 62-63. Slab sam, prekjuče sam imao temperaturu 40,8."
Delić je ispričao kako je izgledao njegov posljednji dan u Marijupolju, iz kojeg je uspio da sa porodicom pobjegne u Rusiju.
"To je bio haos, taj dan granatiranje s jedne, pa sa druge strane, nisi mogao da otvorim oči. I to sve preko naših glava. Ovo što sam vidio za 38 dana, nisam nigdje više vidio, nema ništa, gdje god izađeš... Izađem iz stana - leži mrtav čovjek, dođem do drugog ulaza – drugi mrtav čovjek. Gdje god pogledaš mrtvi ljudi. Ne bih se miješao u politiku, ko je kriv, živi štit sam bio i jednima i drugima, i takvih je bilo hiljade."
Bahrudinov put do rodne Koprivne posebna je priča. Tu je sada zahvaljujući pomoći rodbine iz Njemačke, koji su njemu i kćerki kupili avionske karte iz Rusije do Sarajeva. Bahrudinova ćerka, ljekar, u međuvremenu je otišla u Njemačku, a supruga je sa roditeljima ostala u Rusiji. Sada je njegov cilj da ponovo okupi porodicu, ali ni po koju cijenu u Ukrajini.
"Za mjesec-dva vidjeću se sa porodicom u Njemačkoj, jer će kćerka obezbijediti dokumenta do tada."
Rusija je 24. februara započela invaziju u Ukrajini, a od tada su milioni ljudi prebjegli, mnogi poginuli, a gradovi u kojima su se bitke odvijale - razrušeni. Mirovni pregovori do sada nisu pomogli da se dođe do prekida vatre, ali se nastavljaju.
Pogledajte kako sada izgleda Marijupolj:
Priča Zeničanina koji je pobjegao iz Mariupolja: Jeli smo hranu iz smeća, a mrtvi ljudi su ležali oko nas na ulici
(Mondo/Federalna.ba)