Huan Pablo Eskobar je u intervjuu za Mondo.rs otkrio sve o životu svog oca Pabla Eskobara, kao i o tome kako on živi iako ga grijesi njegovog oca prate i danas.
Sebastijan Marokin ili Huan Pablo Eskobar. Ljudima je svejedno kako ga zovu, a on kaže da mu u pasošu piše ipak samo jedno ime - Huan Sebastijan Marokin. On je sin zloglasnog kriminalca Pabla Eskobara, ali nikada nije želio da bude kao on. Zato je morao da promijeni svoj identitet kako bi zaštitio sebe i svoju porodicu nakon što su mu ubili oca 2. decembra 1993. godine.
Godinama nakon toga su ga jurili neprijatelji Pabla Eskobara želeći da ga ubiju, ali on je kako kaže "nekim čudom" preživio. Nije podigao samo bijelu zastavicu, već se dugo borio za mir. Sada i živi u miru, u Argentini, daleko od rodnog mjesta "Medeljin" u Kolumbiji gdje je proveo svoje djetinjstvo.
Zapravo tamo je živio do svoje šesnaeste godine, kada je morao sa sestrom i majkom da pobjegne što dalje odatle i da se više nikada ne vrati. Od očevog novca ostala je jedna "velika nula", ali on zbog toga ne žali jer mu je to i sačuvalo "glavu". Nadživio je svog oca koji je ubijen kada je imao 44 godine. Huan Sebastijan Marokin danas ima 47 godina i on je arhitekta, pisac, dizajner i govornik, ali najviše od svega je "borac protiv kriminala". Borac protiv svega onoga što je njegov otac, Pablo Eskobar, radio i bio. U ekskluzivnom intervjuu za Mondo.rs otkrio je sve o svom životu i o životu svog oca.
- Da li ste došli u Srbiju kao Sebastijan Marokin ili Huan Pablo Eskobar?
"Ja sam zapravo dao svoj pasoš na aerodromu kad sam dolazio ovdje i u mom pasošu piše Huan Sebastijan Marokin. Kad bih sebe identifikovao kao 'Huan Pablo', mogli bi da me zadrže jer ta osoba zvanično ne postoji legalno. Moje ime iz mašte je danas moje originalno ime. Bilo je apsolutno neophodno da promijenim ime. Imali smo nekoliko situacija, tražili smo azil, kucali smo na vrata Crvenog Krsta... kucali smo na svačija vrata i niko nije htio da nam pomogne. Jedini izlaz za nas je bio promjena identiteta. Imali smo dogovor sa kolumbijskom vladom da to ostane u tajnosti jer ne bi bilo poente da promijenite ime i da to sutradan svi znaju. To je bila jedina opcija kako bismo pobjegli od nasilja i kako bismo pobjegli od naše sudbine. Imali smo tada 10 minuta da promijenimo imena. Želio sam da zadržim Huan, jer ako se desi da neko pogriješi tokom imigracione procedure, Huan je nekako uvijek lako zapamtiti. A ime Sebastijan sam slušao baš često, čak me i majka danas zove Sebastijan iako sam kršten kao Huan Pablo. Imali smo telefonski imenik tada, to je bila 1994. godina, nije bilo interneta - ničega. Gledali smo u taj imenik i tražili prezime koje bismo uzeli, a da nije bilo povezano sa trgovinom droge. Stigli smo do slova 'M', svi ljudi prije toga su imali neku vezu sa poslovima sa drogom", rekao je Sebastijan Marokin za naš portal.
- Kako bi vaš život izgledao da vaš otac nije Pablo Eskobar, da li ste nekada razmišljali o tome?
"Znate, ovo je život koji imam zbog odluka mog oca, ali trenutno živim život koji želim zbog svojih odluka koje sam donosio. Ja ne žalim što sam sin Pabla Eskobara. To mi je donijelo dosta znanja, iskustva, informacija, kao i snagu da se izdignem iz bilo koje situacije. Tako da ja ne žalim, jedino što mogu da se pitam je. kako bi izgledao život mog oca da je imao šansu da edukuje sebe, da ide na fakultet... Pitam se kako država kao što je Kolumbija ne obraća dovoljno pažnje na djecu koja zaista žele da uče, koja žele da postanu bolji ljudi. To bi moglo da promijeni našu sadašnjost, kao i našu prošlost."
- Kako tumačite toliko interesovanje za priču o vašem ocu? Šta mislite da ljude vuče, šta oni žele da čuju?
"Zapravo ne znam, ja mislim da je ime mog oca danas je prirodni 'prodavac' naslovnica. Sve dok u vijesti, u naslovu, stoji ime Pablo Eskobar, mnogo ljudi će privući to da pročitaju, da otkriju, dosta je radoznalosti. Ima i naziv za taj psihološki termin, ne mogu da se sjetim kako se zove, ali je objašnjenje za taj termin 'privlačnost koju ljudi osjećaju prema moći i kriminalcima'. Postoji ime za to, sjetiću se, pa ću vam reći kasnije. Tako da ja mislim da je to kombinacija vijesti i ta privlačnost prema kriminalcima - sjajna kombinacija kako da privučete pažnju ljudi. Kako mi da objasnimo ljudima danas da je moj otac preminuo prije 30 godina, a da se o danas njemu mnogo više piše nego dok je bio živ. Kako to? To nije zbog Pabla Eskobara, to je zbog medija i kako oni koriste njegovo ime da bi zadržali pažnju ljudi."
- Šta je to što se ne zna o životu Pabla Eskobara, a mislite da bi ljudi trebalo da čuju?
"Ljudi treba da dođu na događaj i tamo mogu da čuju dosta stvari koje bi zapravo trebalo da znaju. Ja javno ne pričam o tim stvarima jer mislim da je bolja atmosfera kada se napravi poseban događaj za to, da se na taj način predstavi priča ljudima. I to nije ista priča koja je u mojim knjigama - to je drugačija priča. Jer ja i danas o mom ocu otkrivam nove stvari. Mislio sam da znam sve o svom ocu, ali to nije istina. Kada sam pročitao knjigu svoje majke bio sam šokiran i iznenađen zbog stvari koje sam tamo pročitao. Tako da svaki dan, svaki put kada sretnem nekoga iz prošlosti on mi ispriča bolje, gore ili opasnije stvari o mom rođenom ocu. To je čovjek o kome ne prestajete da otkrivate stvari u koje je bio uključen. I veoma je teško reći - da, ja znam sve o njemu", rekao je Sebastijan za MONDO.
- Kada ste prvi put odlučili da otkrijete da vam je Pablo Eskobar otac? Zašto ste odlučili da izađete iz sjenke?
"E, pa to nisam ja odličio - mediji su. Oni su odlučili da objave naš novi identitet, ta vijest se proširila svuda po svijetu. Poslije toga nije postojala više šansa da se sakrijemo. Mi smo pokušavali da živimo život ispod radara, bez prizivanja bilo čije pažnje, ali odjednom su se naša lica i nova imena pojavila na CNN-u i širom svijeta. Više nije bilo poente skrivati se", rekao je Sebastijan.
- Da li ste u tim godinama mogli da shvatite čime se vaš otac bavio? Negdje sam pročitala da vam je sam Pablo to saopštio?
"Da, kada sam imao sedam godina rekao mi je da je on bandit, da je to njegov posao, ali kad imate sedam godina, ne možete to da shvatite. Kad ste dijete vi to zamišljate kao da vaš otac jaše konja i krade novac iz banke, ali bilo je mnogo gore od toga. Moj otac je vodio jednu od najvećih kriminalnih organizacija u prošlom vijeku. Imao je ogromnu moć.
- Šta vam je on tada rekao?
"Da je bandit, a ja sam počeo da viđam njegovo lice u svim medijima, sve vijesti su bile o njemu. Nisu postojale nikakve restrikcije u tome da ja to možda ne smijem da vidim. To je išlo na TV-u, a on mi je govorio: 'Da, ja sam odgovoran za to'. Tako sam ja počinjao da shvatam koje ilegalne stvari je radio moj otac."
- Da li se ikada vidjeli drogu ili oružje u vašoj kući?
"Svakog dana u mom životu... Svakog dana, od kad sam bio dijete. Bio sam vrlo dobro obučen zahvaljujući mom ocu i bio sam potpuno svjestan posljedica konzumiranja bilo kakvih supstanci i dodirivanja bilo kakvog oružja. To je bio moj svakodnevni život...
- Da li vas grijesi vašeg oca prate i danas?
"Mogu da kažem dosta manje grijehova, ali su još uvijek tu. Ništa ne raste ispod velike sjenke, a ja se trudim da bježim što dalje od te sjenke da bih bio ono što jesam. Ja ne želim da budem prikazan kao sin Pabla Eskobara, ja sam mnogo više od toga", rekao je Sebastijan.
- Da li ste se nekada plašili za svoj život? Zašto mislite da vas je kartel Kali pustio da živite?
"To je bio dug put bježanja od kartela. Niko nije bio siguran šta ću ja da uradim ili da odlučim, bio sam potpuno posvećen miru i doslovce tako mislim. Ali niko, čak ni ja sam, nisam mogao da uvjerim nekoga ili sam mogao da znam da ću da postupam kao što jesam. Prvo zbog straha, drugo kada vam neko prijeti smrću - vi ne znate šta da radite. Jeste super stvar da podignete bijelu zastavicu i da mašete njom, ali je zapravo mnogo komplikovanije od toga.Mene je mnogo ljudi pokušalo da ubije, četiri miliona dolara je vrijedila moja glava - bilo je teško pričati o miru, kada vas svi žele mrtvog. Ali uspio sam, ne znam kako, to je pravo čudo."
- Koliko drugačije ste vi i vaša sestra živjeli od ostale djece? Imali ste zoološki vrt u dvorištu?
"To je trajalo kao pet minuta u poređenju sa cijelim životom. Mi nismo toliko uživali u tome... Uvijek je bila briga da li će policija upasti u našu kuću ili neprijatelji mog oca, da li će neko pokušati da nas kidnapuje ili ubije. Nismo mogli da uživamo u onome što imamo i to je važna poruka iz ove priče".
- Da li ste ikada vidjeli vašeg oca da plače?
"Da, samo jednom u svom životu. Kada je rekao zbogom i tad sam ga posljednji put vidio. On je trebalo da bude najjača figura u porodici, a ja sam tad morao da ga smirujem i da učinim da mu bude bolje. Tad smo se zagrlili i to je bio posljednji put da sam ga vidio", rekao je Sebastijan.
- A kako je zvučao vaš posljednji poziv sa ocem, šta vam je on tad rekao?
"Mi smo pričali o intervjuu koji je izašao u veoma popularnom magazinu u Kolumbiji, bili su zainteresovani za njegovo mišljenje, jer su mediji igrali igru sa vlastima i nisu htjeli da čuju šta moj otac misli o situaciji, nasilju, terorističkim napadima, o tome zašto je on pobjegao iz zatvora, i to je bio prvi put da je on imao priliku da se izrazi. Ali on je ostao na telefonskoj vezi duže nego što je znao da je bezbijedno za njega. Pa zato ja vjerujem da je on zapravo htio da ga vlasti pronađu i da je to bila njegova posljednja borba sa njima i zato je on odlučio da ubije sebe.
- Koje su bile njegove posljednje riječi?
"Bile su: Pozvaću te kasnije"...
- Da li Netfliks serija "Narkos" prikazuje realnu sliku toga kakav je vaš otac bio?
"Ne, ne uopšte. To je samo glamurozna slika mog oca koja privlači mnogo tinejdžera da ponove njegovu priču, zato što oni vjeruju da, zahvaljujući toj Netfliks seriji, da je to priča o uspjehu - ja mislim da je totalno suprotno. Sve zavisi kako to prokažete i kako to vidite. Koje oči želite da otvorite. Napisao sam članak o 28 grešaka koje su se našle u drugoj sezoni serije, nisam htio da napišem članak o greškama u prvoj sezoni jer bi mi onda bila potrebna cijela knjiga da ih sve nabrojim. Ali je serija postala veoma popularna mislim zbog interesovanja koje imaju ljudi o životu mog oca. Oni žele da znaju 'istinu' o Pablu Eskobaru, ali je istina jako teška da bi se pronašla. On je bio jako čudan lik, svakog dana otkrivam njegove tajne koje je imao, iako sam njegov sin.
- Kako vi danas živite?
"Mirno, lijepo spavam, poštujem zakon gdje god da odem... Uživam u tome da dijelim svoju priču sa drugima. Uživam da vidim osmijehe tinejdžera kada oni shvate da ništa dobro ne mogu da pronađu u načinu života kriminalaca. Mislim da sam našao svrhu svog života u smislu inspirisanja drugih u Latinskoj Americi i širom svijeta. Ne treba da prate život mog oca, nego da prate svoje instikte i talente i da stvore sebi bolji život.
Zabranjeno preuzimanje dijela ili čitavog teksta i/ili foto/videa, bez navođenja i linkovanja izvora i autora, a u skladu sa odredbama WMG uslova korišćenja i propisima Zakona o javnom informisanju i medijima.
(MONDO/Jana Desovski)
