Za izgradnju megalitskog spomenika, neolitski inženjeri su koristili naučno znanje.
Megalit Menga u južnoj Španiji koji datira između 3600. i 3800. godine prije nove ere izgleda da je izgrađen uz razumijevanje geologije i fizike.
U praistorijskoj Evropi, izgradnja velikih megalita predstavlja eru velikih tehnoloških inovacija, jer uključuje složene forme inženjeringa i kreativnog genija, bez premca.
Megaliti predstavljaju najraniji oblik monumentalne kamene arhitekture. Najranije megalitske grobnice pojavile su se u Francuskoj u 5. milenijumu prije nove ere.
Menga je najstariji od ostalih velikih dolmena u Iberiji. Najveći kamen na ovom dolmenu je ima težeinu od 150 tona. To je ujedno i najveći kamen ikada pomjeren u Iberiji.
Istraživanje koje je objavljeno u časopisu Science Advances, predlaže potpuno inovativno tumačenje kako je ovaj kolosalni spomenik izgrađen.
Napredno znanje za izgradnju megalita Menga
Čini se da su ljudi iz neolita razumjeli sofisticirane koncepte nauke, kao što su fizika i geologija. I da su iskoristli ovo znanje za izgradnju megalitskog spomenika u južnoj Španiji.
Menga dolmen je izgrađen od 32 velika kamena. Najteži kamen ima nevjerovatnih 150 tona. Dolmen je oko 25 m dužine, sa maksimalnom širinom od oko 6 metara. Visina na ulazu u dolmen iznosila je 2,5 m, a na zadnjem dijelu oko 3,5 m.
Prema istraživačima, praistorijski dolmen izgradili su naši drevni preci jako davno, ali su bili i tek kako pametniji.
Danas ne postoji inženjer koji bi znao da izgradi ovakav spomenik sa istim dostupnim resursima i alatima, kakve su ljudi koristili prije 6.000 godina.
Analiza kamenja korišćenog za stvaranje dolmena otkrila je da je vjerovatno uzeto iz kamenoloma oko 850 metara jugozapadno od Menge. To nije ogromna razdaljina da biste prevezli čitavu gomilu stijena, posebno kada je nizbrdo. Ali je vrijedno pažnje iz dubljeg razloga.
Kamen iz tog kraja je mekan, pa se sa njim na putu do Menge moralo pažljivo postupati. Na jednom mjestu, megaliti su postavljeni duboko u zemlju pod uglom, kako bi se na najbolji način iskoristila njihova fizička svojstva i mogućnosti.
"Ukratko, upotreba ovih obližnjih stijena govori nam mnogo više od materijala koji su drevni graditelji morali da upotrebe. To pokazuje da su imali „duboko znanje o svojstvima (i lokaciji) stijena dostupnih u regionu. Ali i o pojmovima elementarne fizike", napisali su autori.
Sprovedena je hidroizolacija kako se ne bi kamen uništavao zbog erozije, kiše i snijega.
Naši preci su su znali šta rade
Međutim, pravo dostignuće jeste posljednji, gornji kamen. Najteži kamen je blago konveksan, to je „prema našem saznanju, prva kamena konstrukcija koju je izgradio čovjek i koja funkcioniše kao svod za rasteraćenje“, piše tim.
Menga je mnogo više od samog podsjećanja na našu istoriju. To je svjedočanstvo domišljatosti i znanja naših predaka, čak i u doba kada matematika i nauka nisu nužno bile formalizovane.
I dok je pošteno istaći da ništa od ovoga nije dokazivo, moglo bi biti da su sve ove odluke zapravo rezultat slučajnosti ili kognitivnih pristrasnosti arheologa.
"Nemoguće je razumjeti kako je tako sofisticiran spomenik kao što je Menga sagrađen između 3800. i 3600. prije nove ere, a da se ne pribjegne pojmu „rane nauke“. Posebno imajući u vidu da do danas u Iberiji nije pronađen nijedan presedan koji bi ukazivao na postepenu, stabilnu povećanje razvoja inženjerske ekspertize putem pokušaja i grešaka", piše u radu.
U svakom slučaju, jasno je da su naši preci znali šta i kako da rade.
"Uključivanje naprednog znanja u oblasti geologije, fizike, geometrije i astronomije pokazuje da Menga predstavlja ne samo podvig ranog inženjeringa već i značajan korak u napretku ljudske nauke", zaključuju oni.
(Mondo/Sve o arheologiji
