Iako predstavljen kao diktator Gadafi je od Libije koja je bila jedna od najsiromašnijih zemalja stvorio naciju sa najvišim standardom u Africi.
Od kada je počela libijska revolucija, većina zapadnih medija Moamera el Gadafija predstavljala je kao zločinca i diktatora koji ugnjetava sopstveni narod.
Danas znamo da nije baš sve bilo onako kako je to prikazivala zapadno evropska i američka medijska mašina i da su neka dostignuća Gadafijeve vladavine sve vrijeme prećutkivana.
Prema sistemu koji je Gadafi razvio dolaskom na vlast obrazovanje i zdravstvena zaštita su bili besplatni u Libiji. Prije dolaska Gadafija na vlast, samo 25 odsto stanovništva bilo je pismeno. Danas 83 odsto Libijaca čita i piše, a 25 odsto ima fakultetsku diplomu.
Ukoliko bi neki građanin odabrao da se bavi zemljoradnjom, od države bi dobio kuću sa zemljom, poljoprivrednu opremu, sjeme i goveda, kako bi započeo biznis i sve to bespovratno.
Malo je poznato da u Libiji do sada nisu postojali računi za struju, a nisu postojale ni kamate na kredite u bankama koje su sve bile državne.
Gadafiju je najviše zamerano da krši ljudska prava u Libiji, a malo je poznato da je naredio da dok god svaki Libijac ne dobije kuću neće ni njegova porodica. Tako je Gadafijev otac preminuo, a da je još uvijek živio u šatoru.
Kao što to danas praktikuje Dragan Marković Palma, i Gadafi je izlazio u susret mladencima, ali je bio mnogo šire ruke. Tako je svaki mladi bračni par dobijao od države po 50.000 američkih dolara kako bi kupio stan i zasnovao porodicu.
Ukoliko bi Libijac poželo da se školuje u inostranstvu ili bi mu bilo neophodno liječenje van granica zemlje, imao bi novčanu pomoć države koja bi plaćala sve troškove i još bi davala po 2.300 američkih dolara za smještaj i prevoz.
Država je čak participirala i u kupovini kola, inače jeftinijih nego u Evropi, pa je subvencionisla kupovinu sa 50 odsto učešća.
A kad se već kupe kola, sa benzinom nema problema jer je gorivo u Libiji koštalo 0,14 dolara za litar, što je bilo jeftinije od vode. I hljeb je bio praktično besplatan sa cijenom od 0,15 dolara za 40 (!) vekni.
Gadafi je znao da je za pustinjsku zemlju voda najbitnija pa je napravio veliki vodovod kroz Saharu koji je spojio Tripoli, Bengazi i Sirt i tako omogućio nesmetano snabdijevanje, ali i porast gradske populacije. Na žalost, tokom bombardovanja NATO je dobrim dijelom ovaj vodovod uništio.
Libiju je ostavio bez ikakvog spoljnog duga sa deviznim rezervama od 150 milijardi dolara, koje su, istina, sa početkom revolucije zamrznute širom svijeta.
Svaki Libijac koji nije mogao da nađe zaposlenje po završetku školovanja dobijao je novčanu pomoć u visini plate predviđene za tu vrstu zanimanja. Dok su za svako rođeno dijete žene su dobijale po 5.000 američkih dolara
Dio novca zarađen prodajom nafte, glavnog izvoznog artikla zemlje, slivao se na račune svih građana Libije.
Kada je Gadafi došao na vlast, istina prevratom, 1969. godine, Libija je bila jedna od najsiromašnijih zemalja na svijetu. Prije nego je zapao u probleme sa ustanicima Libijci su spadali u narode sa najvišim standardom u Africi.
Toliko o ekonomskom i socijalnom razvoju zemlje, njegovu poltičku represiju niko nije ni osporavao. Ali, da li će Libijci sa više političke slobode živjeti bar ovako dobro kako su do sada?
Osim toga, već sada se pokazuje da će te političke slobode biti diskutabilne u državi u kojoj će, kako je najavljeno, biti uveden šerijat, a ne vide se ni jasni obrisi nove vlade.
Prema mišljenju politikologa i šefa Arapskog centra za političke i socijalne analize u Ženevi Riada Sidaouija, postoji mnogo prepreka prije nego što san Libijaca o slobodnom, ali kvalitetnom životu postane java.
"Jedna od prepreka je kompletna institucionalna i politička praznina kao i nedostatak civilnog društva", izjavio je Sidaoui za njemački državni radio "Dojče vele".
Političke strukture u Libiji ne postoje. Nema uprave. Iz straha da bi mogle da mu neškode, Moamer Gadafi nikada nije dozvolio osnivanje alternativnih stranaka. Političke odluke u proteklih nekoliko mjeseci donosilo je Nacionalno prelazno veće.
"Unutar Prelaznog veća postoji širok spektar regionalnih suprotnosti. Istok protiv Zapada. Gadafi je podržavao zapadni dio zemlje. Istok je bio diskriminisan.
Postoji rivalitet između različitih plemena. Postoje ideološke razlike. Zastupljeni su predstavnici konzervativnih islamista, zatim salafista, pa sve do socijalista i liberala", izjavio je šef Centra za istraživanja arapskog svijeta na Univerzitetu u Majncu Ginter Majer.
Kada je riječ o Gadafiju, kao neprijatelju, pripadnici milicijskih snaga su do četvrtka bili jedinstveni. Međutim, oni nisu jedinstveni u tome kako treba da izgleda budućnost zemlje.
"Spor dugoročnih pristalica opozicije i Gadafija biće odlučujući za budućnost zemlje kada je riječ o zauzimanju pozicija u novoj vladi", rekao je Majer. On je ukazao da će akteri sa velikim političkim uticajem i dalje biti predstavnici plemena.
"Plemena tradicionalno imaju važnu ulogu. Imamo 130 različitih plemena od kojih su jedni profitirali od Gadafija, dok su drugi bili gubitnici. Postoji veliki rivalitet. Međutim, to su stvari koje se mogu regulisati", dodao je on.
Pravni sistem u Libiji ubuduće će biti zasnovan na šerijatu zbog čega Sidaoui smatra da to bi mogla da bude jedna od prepreka za brzu demokratizaciju Libije.
"Probleme u budućnosti će više praviti islamisti nego Gadafijevi sljedbenici. Širom Libije je prisutno grupisanje islamista. Oni su učestvovali u revoluciji. Međutim, jedan dio njih predstavlja prijetnju demokratiji u Libiji, jer oni jednostavno ne vjeruju u demokratiju", rekao je on.
Majer, pak, smatra da nema razloga za zabrinutost i dodaje da moramo biti svjesni da će, zahvaljujući previranjima, postati uticajne i one snage koje na prvi pogled ne odgovaraju zapadnoj demokratiji.
(MONDO)