Da li su ubilačke misije efikasne?

"Sada se više niko ne trudi da se pretvara. Uspješne ubilačke misije, bilo elitnih specijalnih snaga ili bespilotnih letjelica kojima se upravlja iz daleka, otvoreno se proslavljaju", navodi list, podsjećajući na lov na Sadama Huseina tokom rata u Persijskom zalivu 1991. godine ili potragu za Gadafijem 1986. godine.

Američki dnevnik "Los Anđeles tajms" dodaje da niko ne može da porekne da je 2011. godina bila uspješna godina za ubistva finansirana novcem poreskih obveznika - Osama bin Laden, Anvar Avlaki, pet visokih talibanskih komandanata u oktobru i mnogi drugi.

"Imajući u vidu suštinsku američku pozadinsku ulogu u Libiji i bučno nagovaranje na smrt libijskog lidera, koje je američka državna sekretarka Hilari Klinton uputila neposredno uoči samog događaja, vjerovatno možemo da budemo u velikoj mjeri zaslužni i za prljavi kraj Moamera el Gadafija", navodi list.

List ističe da je jasno da je osjećanje koje preovladava kod američkih lidera ono da eliminisanje neprijateljskih vođa ima koristan efekat.

"Zbog toga su u našim nedavnim ratovima Sjedinjene Države potragu za 'visokovrednovanim metama' (HVT), glavnim ciljem takozvanog organizovanog napada na ljude, učinile prioritetom", navodi "Los Anđeles tajms".

List podsjeća na jednu studiju Američke strateške komande, prema kojoj je američka vojska do 2008. godine bila angažovana u 285 programa organizovanog napada na ljude.

"Dakle, sada kada su atentati zvanično oružje američke spoljne politike, zajedno sa trgovinskim embargom, stigao je trenutak za otvorenu raspravu da li su atentati zaista efikasni", navodi list, istučući da je to iznenađenje za neke, ali dokazi bazirani na konkretnim brojkama nedvosmisleno pokazuju da je odgovor "ne".

Međutim, početkom 2008. godine Reks Rivolo, analitičar pri Operativno-obavještajnom centru za borbu protiv IED napada, odnosno napada imrpovizovanim eksplozivnim napravama, pri američkom štabu u Bagdadu, izvijestio je svoje nadređene o surovoj realnosti ubilačkih misija.

On je utvrdio da su se napadi IED intenzivirali, odmah i drastično nakon ubilačkih misija.

"Nedjelju dana poslije ubistva incidenti u prečniku od pet kilometara od kuće ubijenog lidera povećali bi se u prosjeku za 20 odsto", kaže Rivolo.

Kako otkrivaju obavještajni podaci, eliminisani neprijateljski komandanti gotovo odmah bi bili zamijenjeni, obično u roku od 24 sata.

"Novi momak će još žešće raditi. On mora da se dokaže, nametne svoj autoritet. Možda se stari momak ulenjio, nije toliko radio na postavljanju IED. Svježa krv stvara razliku", kaže Rivolo.

Sve češći noćni napadi specijalnih snaga su zaista imali uspjeha u ubijanju velikog proba pobunjeničkih komandanata (zajedno sa brojni civilima), ali posljedice su bile predvidljive.

"Ranije sam mogao da idem da razgovaram sa lokalnim talibanskim komandantima", rekao mi je jedan novinar koji već dugo živi u Avganistanu, "ali oni su sada svi mrtvi. Oni koji su ih zamijenili mnogo su opasniji. Oni više ne žele ni sa kim da razgovaraju".

Kako kaže Metju Hoh, spoljnopolitički zvaničnik koji je dao ostavku u znak protesta zbog uzaludnosti rata u Avganistanu, nedavno je rekao: "Rat stvara tlo za neželjene posljedice".

Predsjednik Barak Obama bi trebalo da razmisli o tome, dodaje dnevnik.

(agencije/MONDO)