Nadogradnja od 28 milja (45 km), dionice koja povezuje Svonsi sa Monmutširom, vrijedna 2 milijarde funti, osmišljena je da donese prosperitet jednom od najugroženijih područja u Velikoj Britaniji
Jedan od najskupljih infrastrukturnih projekata u Velikoj Britaniji u posljednjih nekoliko decenija, deonica puta A465 u južnom Velsu (Heads of the Valleys), privodi se kraju nakon 23 godine rada i ogromnih troškova od dvije milijarde funti.
Nadogradnja od 28 milja (45 km), dionica koja povezuje Svonsi sa Monmutširom, vrijedna 2 milijarde funti, osmišljena je da donese prosperitet jednom od najugroženijih područja u Velikoj Britaniji.
Ovaj projekat je zamišljen kao ključni korak ka ekonomskom oporavku jednog od najsiromašnijih regiona Velike Britanije, ali je tokom godina naišao na mnoge prepreke, izazivajući frustracije meštana koji su ga nazvali putem iz pakla ili noćnom morom.
Od rudarskih dolina do auto-puta
Radovi na dvojnim kolovozima bili su dio inicijative započete još 1990. godine za vrijeme vlade Margaret Tačer, ali su ozbiljno otpočeli tek 12 godina kasnije.
Cilj je bio poboljšanje bezbjednosti i smanjenje saobraćajnih nesreća na ovoj ruti, poznatoj po opasnim deonicama i velikim gužvama. Projekat je bio podeljen na šest faza, od kojih je svaka imala svoje izazove. Do sada je izgrađeno 70 infrastrukturnih objekata, uključujući više od 40 mostova i desetak raskrsnica.
Ekološki aspekt bio je takođe u centru pažnje – zasađeno je 285.000 stabala kako bi se ublažio uticaj na životnu sredinu. Zaštićene vrste, poput slepih miševa, puhova i velikih krestastih tritona premještene na sigurne lokacije.
Izgradnja puta suočila se sa brojnim problemima, od nepovoljnih terena do globalne pandemije. Posebno izazovna bila je dionica kod klisure Klidah, zaštićene lokacije sa složenim geološkim strukturama. Jedan od najtežih dijelova rada bio je i održavanje prohodnosti postojećeg puta tokom građevinskih radova.
Troškovi su takođe eskalirali. Zavšna faza koštala je 590 miliona funti, prenosi BBC, dok je ukupna cijena projekta dostigla dvije milijarde funti – što je 250 miliona više nego što je prvobitno planirano. Finansiranje je obavljeno putem modela uzajamnih ulaganja (MIM), pri čemu će velška vlada plaćati godišnje rate od 40 miliona funti tokom 30 godina. Kritičari, poput stranke Plaid Cimru, smatraju da ovaj model predstavlja „gubitak javnog novca“.
Mještani tvrde da je put "noćna mora"
Dok vlada tvrdi da će put donijeti prosperitet i radna mjesta, mještani su podjeljeni. Jedan stanovnik Mertir Tidfila opisao je projekat kao "noćnu moru", zbog toga jer "troškovi nisu opravdani" ali i zbog ogromnih saobraćajnih gužvi zbog kojih su svakodnevno kasnili na posao.
Kritike su stigle i od lokalnih trgovaca koji tvrde da im je posao opao i do 50 posto, jer su ljudi izbjegavali te dijelove zbog saobraćajnog kolapsa koji je postao svakodnevnica.
Međutim, nasuprot njihovim iskustvima, vlasti tvrde da je projekt obezbijedio radna mjesta za 5.000 radnika i obuku za 250 inženjerskih šegrta. Ipak, velška vlada ne poriče da je bilo propusta, ali naglašava da se iz grešaka mora učiti.
"Moramo balansirati između smanjenja emisija ugljen-dioksida i podsticanja razvoja zajednica", rekao je ministar saobraćaja Ken Skejts.
(Mondo.rs)
