Kina je čuvena po proizvodnji falsifikata svih mogućih proizvoda, pa ne čudi što se pojavio i lažni kupac lažne američke banke.
U Kini preplavljenoj lažnim Ajfonima, piratskim DVD-jevima, falsifikovanim torbama Luj Viton, trgovac pirinčem Lin Čunping uzdigao je lažnjake na potpuno novi nivo - on je izmislio američku banku i tvrdio da ju je kupio.
Malo poznati biznismen lansirao je sebe među kinesku poslovnu elitu u januaru kada su državni mediji objavili da je preuzeo Atlantik banku iz Delavera.
Nezapamćena kupovina američke banke donijela mu je slavu.
Njegovo rodno mjesto mu je dodijelilo političku funkciju, a državni mediji su njegovo poslovanje opisivali kao "legendarno".
Jedina legendarna stvar je bila Linova odvažnost.
Ne samo da on nije kupio Atlantik banku iz Delavera za 600 miliona dolara, kako je tvrdio, nego u Americi ni ne postoji takva banka.
Kineski novinari nisu mogli da lociraju Atlantik banku niti da utvrde da je bilo koja banka u Delaveru registrovana na Lina.
On je trenutno u zatvoru, ali zbog druge prevare koja nema veze sa kupovinom banke i morao je da odustane od konsultativne političke funkcije lokalnih vlasti.
Beskrupulozni maher je ispričao kineskim novinarima da mu je trebalo dvije godine da kupi banku i da je ona proglasila bankrot 2008. zbog finansijske krize.
Da bi priča bila uvjerljivija Lin je rekao da je banka postojala već 85 godina i da su je vodili Jevreji, koji su stereotipno od strane mnogih Kineza viđeni kao superiorni trgovci.
Lin je u zatvoru od početka juna, a postiđeni novinari nisu mogli sada da popričaju s kupcem američke banke.
Međutim, kratkotrajni, spektakularni uzlet i pad ovog prevaranta pokazuje koliko je opsjenarstvo evoluiralo u Kini, pretvarajući se od falsifikovanja robe u izmišljanje cijelih institucija i karijera.
Prošle godine vlasti su pronašle pet lažnih prodavnica Epl proizvoda u južnom gradu Kunmingu.
Radnje su bile dizajnirane po ugledu na prodavnice ove firme u SAD, pa su kopirana i spiralna stepeništa i osoblje u plavim majicama, prenio je AP.
U junu, lokalna štampa u istočnoj provinciji Šandong je pisala o lažnom Univerzitetu.
Studenti koji nisu prošli na prijemnim ispitima za državni univerzitet dobili su pisma da su primljeni na Institut lake industrije Šandong, koji stvarno postoji.
Studenti su platili po 30.000 juana (4.800 dolara) za četvorogodišnje školovanje na Institutu.
Nekoliko nedjelja prije diplomiranja studenti su saznali da neće dobiti i diplomu tog Instituta jer oni zvanično nisu bili upisani u tu školu, nego na privatni kurs čiji organizatori su iznajmili prostor za nastavu u Institutu.
List Đinan tajms piše da je organizator studija nestao.
Stručnjaci ukazuju na brojne razloge za raširenu pojavu nedostatka skrupula.
Od potreba da si hiper-konkurentan kako bi uspio u prenastanjenom društvu, do prastarih legendi koje tolerišu laž da bi se ostvario uzvišeniji cilj.
He Huaihong, profesor filozofije na Pekinškom univerzitetu koji predaje etiku, ukazuje i na kinesku politiku, posebno na nepostojanje veze između kineskog komunističkog rukovodstva i kapitalističke ekonomije kojom rukovode.
A Linova priča je bila posebno prijemčiva jer su kupovine firmi u inostranstvu posebno cijenjene, a Kinezi su na njih posebno ponosni jer prikazuju rastuću privrednu moć zemlje.
Povrh svega, Linova kupovina američke banke uz to govori o kineskom trijumfu i američkom nazadovanju.
Kada je Linova mahinacija otkrivena u martu, on se pravdao da je "malo pretjerao" da bi se uzdigao na društvenoj ljestvici i dobio šansu za poslove u bankarstvu.
Lin nije napravio novac na osnovu ove laži, ali je ona doprinijela da vlasti ispitaju njegovo poslovanje zbog čega je završio u zatvoru jer je otkriveno da je falsifikovao knjigovodstvene podatke kako bi izbjegao plaćanje poreza.
Umjesto na čelu banke Lin se tako našao u zatvoru, ali stvarnom.
(Tanjug)