Bivši američki državni sekretar Medlin Olbrat opet je na svjetskoj političkoj sceni, ovaj pun neformalno u Obamino ima, ali...
Novoizabrani predsjednik SAD Barak Obama imenovao je bivšu državnu sekretarku Medlin Olbrajt da, uz bivšeg kongresmena Džima Liča, bude njegov predstavnik na globalnom finansijskom samitu, posvećenom aktuelnoj krizi, koji se ove sedmice održava u Vašingtonu.
Obrajtova bi uz Liča trebalo da prisustvuje nezvaničnim sastancima u sklopu finansijskog samita, u Obamino ime, ali još nije poznato sa kojim bi delegacijama trebalo da se sastanu i o kojim temama bi razgovarali.
Odlukom Obame da "zamoli bivšu sekretarku Olbrajt...da bude na raspolaganju da se sastane i sasluša naše prijatelje i saveznike u njegove ime", nekadašnja državna sekretarka iz vrijemena Bila Klintona nezvaničo će se, bar na tom važnom samitu, vratiti na svjetsku scenu.
Olbrajtova je bila u grupi od oko 80 Obaminih savjetnika tokom predizborne kampanje demokratskog kandidata, a zapadni mediji i analitičari, poslije pobjede Obame, njeno ime ni u jednoj varijanti nisu spominjali kao eventualno kadrovsko rješenje za neko mjesto u kabinetu novog predsjednika.
Olbrajtova, rodjena 1937. u Pragu, u visoku američku politiku ušla je početkom februara 1993. godine, kada je odredjena za ambasadora SAD u Ujedinjenim nacijama. Na predlog predsjednika SAD Bila Klintona, pošto je Senat odobrio njeno imenovanje, na dužnost državnog sekretara stupila je u januaru 1997. i tako postala prva žena na toj značajnoj funkciji.
To imenovanje nikog nije iznenadilo, jer je Olbrajtova smatrana za jednog od najbližih i najodanijih Klintonovih saradnika, a u UN je vatreno zastupala interese administracije.
Ona je, prema mnogim tumačenjima, predstavlja ličnost koja je oličavala novu američku moć u eri poslije raspada Sovjetskog saveza, kada su SAD predstavljale, praktično, jedinu super silu u svijetu.
Novu, neprikosnovenu moć SAD u svijetu, tadašnja vašingtonska administracija obilato je demonstrirala i tokom ratova na prostoru prethodne Jugoslavije, a Olbrajtova je imala ključnu ulogu u artikulisanju američke politike na Balkanu.
Tvrd stav Vašingtona prema položaju Srba u Bosni, ali i na drugim prostorima u prethodnoj Jugoslaviji u periodu rješavanja krize, najdrastičnije je iskazivan baš kroz "beskompromisne" poruke Olbrajtove, koja je često krajnje oštro istupala i djelovala protiv vitalnih srpskih interesa.
Olbrajtova je, medjutim, u skladu sa globalnom politikom svoje zemlje, zdušno podržala realizaciju mirovnog sporazuma iz Dejtona u UN i glasala za ukidanje ekonomskih sankcija protiv SR Jugoslavije.
Njeno angažovanje u krizi oko Kosova, koju mnogi smatraju za najveći spoljnopolitički test u Klintonovom drugom mandatu, obilježeno je nepopustljivim stavovima kada je bila u pitanju srpska strana.
Neki kritičari smatraju da je Olbrajtova nepotrebno izazvala rat, odnosno odlučujuće doprinijela odluci da NATO bombarduje SRJ, jer nije dobro vodila mirovnu konferenciju u Rambujeu, februara 1999. i postavljala je uslove koji su bili neprihvatljivi za tadašnjeg predsjednika SRJ Slobodana Miloševića.
Smatra se da je ona bila odgovorna za zaoštravanje stava američke administracije u vezi Kosova, što je dovelo do bombardovanja SRJ od 24. marta do 9.juna 1999. godine.
Takodje bivši američki državni sekretar Kolin Pauel, u memoarima je naveo da je Olbrajtova svoj stav o upotrebi vojske obrazložila riječima: "U čemu je svrha posjedovanja ovakve superiorne vojne sile (...) ako ne možemo da je upotrijebimo"?
(Tanjug)