Bivši glavni izraelski rabin Meir Lau, koji je kao dijete preživeo holokaust, decenijama je bezuspješno tragao za Rusom koji mu je spasao život.
Traganje je slučajno dovelo do rezultata poslije objavljene vijesti Asošijeted presa o nedavno pronađenim nacističkim dokumentima u kojima je otkriveno da se radi o Rusu Fjodoru Mihaljičenku.
"Ovim se poslije 64 godine zatvara krug. Taj čovjek je bio moj heroj iz djetinjstva. Čovjek velike duše i zlatnog srca", rekao je Meir Lau na nedavno održanoj svečanosti, na kojoj je posthumno porodici Mihaljičenko uručeno najveće izraelsko priznanje za nejevreje.
Mihaljičenko je svojim tijelom zaštitio izraelskog dječaka Laua od njemačkih metaka, kada su se vodile završne borbe za oslobađanje logora na kraju Drugog svjetskog rata.
Lau je čitav život proveo tragajući za svojim herojem, za kojeg je samo znao da se zove Fjodor, ali ne i njegovo prezime. Mihaljičenko je u vrijeme rata imao 18 godina. Bivši rabin sjeća se da je Fjodor u logoru krao krompir, spremao mu hranu i štito ga od hladnoće.
Zahvaljujući njemu, jevrejski osmogodišnji dječak uspio je da preživi i dočeka oslobođenje logora 11. aprila 1945. godine, ali su svi članovi njegove porodice stradali u Bučevaldu.
"Rus Fjodor pazio je svakog dana na mene kao što otac brine o svom sinu. Njegova pažnja i odgovornost koju je osjećao prema meni pružali su mi osjećaj sigurnosti", napisao je Lau u svojoj autobiografiji 2005. godine.
Fjodor je čak želio da usvoji jevrejskog dječaka, ali je Lau poslije oslobođenja održao obećanje pokojnim roditeljima da će se vratiti u Izrael. Tako je emigrirao brodom za izbjeglice i od tada je izgubio svaki trag o Fjodoru.
Poslije toga je bezuspješno je pokušavao da ga pronađe sve do 2008. godine, kada je stručnjak za holokaust Kenet Valcer, sa državnog Univerziteta Mičigen, slučajno otkrio identitet Fjodora u jednoj od tajnih njemačkih arhiva. Dokumenta su bila nepoznata više od šest decenija.
Utvrđeno je da se Mihaljičenko vratio u Rusiju poslije rata, gdje je postao poznati geolog. Umro je od raka 1993, u 66. godini. Lau je odmah kontaktirao Fjodorove ćerke Juliju Selutinu i Jelenu Balajevu.
One su mu rekle da im je otac često pričao priče o jevrejskom dječaku iz Bučevalda kojeg je zvao Lulek. Lau ih je pozvao u svoj dom u Izraelu, gdje ih je upoznao sa svojom velikom porodicom.
"Rekao sam im: Sve ovo dugujem vašem ocu. Da nije bilo njega, niko od nas sada ne bi postojao. Decenijama sam ga tražio i nisam prestajao da mislim na njega svakog dana", kazao je Lau koji danas ima osmoro djece i 50 unučadi.
Selutina, jedna od Fjodorovih ćerki, kaže da njen otac nikada nije zaboravio Luleka i da je čak godinu dana pred smrt išao u Bučevald tragajući za informacijama o njemu, ali da nije uspio da ga pronađe.
Mihlajičenko se čak pojavio u jednom ruskom dokumentarnom filmu iz 1992. godine u kojem je pričao o tome kako je, zajedno sa svojim sunarodnicima iz logora, pomogao Lauu da preživi i zaštitio ga od njemačkih stražara.
Fjodorove ćerke primio je i izraelski predsjednik Šimon Peres koji je rekao da nema baš mnogo ćerki danas u svijetu koje bi mogle da budu toliko ponosne na svoje očeve.
"Vaš otac je pokazao izuzetnu humanost spasavajući jedan život, rizikujući pri tome svoj. Čitava država Izrael ponosna je na vas i bićemo vječno zahvalni vašoj porodici", rekao je Peres.
Kad je američka vojska oslobodila Bučevald, Lau je bio jedan od najmlađih preživjelih. Postao je glavni izraelski rabin 1993. godine i tu funkciju obavljao je sve do 2003. Trenutno je predsjedavajući savjeta najvećeg muzeja holokausta u svijetu Jada Vašema u Jerusalimu.
Priznanje "Pravednik među narodima", koje je posthumno dodijeljeno Fjodoru Mihaljičenku, do sada je dobilo ukupno 22.700 nejevreja. Među njima je i Oskar Šindler koji je spasao preko 1.000 Jevreja i po kojem je kasnije snimljen film "Šindlerova lista", kao i švedski diplomata Raoul Valenberg, koji je spasio najmanje 20.000 Jevreja. (Beta)