Zemlja u kojoj narod "nema hljeba da jede" mogla bi postati za litijum ono što je Saudijska Arabija za naftu.
Osim ovog rijetkog metala, ključnog za modernu industrijsku proizvodnju visokotehnoloških dobara poput baterija za laptopove i mobilne telefone, pod Avganistanom leže velika nalazišta gvožđa i bakra.
Avganistan je bogat i niobijumom, mekim metalom koji se koristi u proizvodnji superprovodljivih čelika.
Pomoću podataka koje su prikupili sovjetski rudarski stručnjaci u vrijeme kada je armija SSSR-a bila u Avganistanu osamdesetih godina prošlog vijeka državna američka geološka agencija (US Geological Survey) počela je 2006. snimanja iz vazduha avganistanskih rudnih nalazišta.
Snimci su bili dovoljno obećavajući da 2007. počne veliko istraživanje čiji su rezultati sad iznijeti u javnost.
Vahid Omar, portparol avganistanskog predsjednika Hamida Karzaija, izjavio je da je "USGS za tu studiju angažovala avganistanska vlada."
Poslije otkrića bogatih nalazišta slijedi razvijanje eksploatacije. Rudarski stručnjaci kažu da je za pokretanje proizvodnje litijuma potrebno između tri i pet godina, zavisno od veličine nalazišta i infrastrukturnoj opremljenosti (blizina dalekovoda, puteva). Međutim, glavna muka je u tome što su glavna nalazišta litijuma u Gazni u kojoj su i najjača uporišta Talibana.
(MONDO)
