Stvarno nevjerovatno djeluje način na koji predsjednik SAD razgovara sa svjetskim liderima.
Legendarni novinar koji je "provalio" aferu "Votergejt", Karl Bernstin otkrio je sada, poslije višemjesečne istrage, sadržaje i način razgovora Donalda Trampa sa ostalim svjetskim liderima i oni su objavljeni na CNN-u. I malo je reći da su šokantni.
Možda nije toliko iznenađenje "ortački" ton sa Putinom ili učestalost razgovora sa Erdoganom, ali svakako jeste to što je Angeli Merkel rekao da je "glupa", što maltretira premijera Australije Skota Morisona i što pred njima govori da su njegovi prethodnici u Bijeloj kući bili "imbecili".
Trampovi privatni razgovori sa Vladimirom Putinom ponekad imaju ton "dva tipa u parnom kupatilu", navodi se u izvještaju u kome piše i da predsjednik SAD daje sve od sebe da impresionira svog ruskog kolegu.
Putin navodno sa lakoćom nadigrava Trampa u njihovim razgovorima jedan na jedan. Tokom tih, ali i drugih poziva sa svjetskim liderima, Tramp se redovno hvali svojim bogatstvom i uspjehom. U isto vrijeme, svoje prethodnike u Bijeloj kući, Baraka Obamu i Džordža Buša naziva "imbecilima".
U isto vrijeme je ponižavao i vrijeđao lidere zemalja koje su najbliži saradnici SAD. Bivšu britansku premijerku Terezu Mej nazvao je "slabom", a kancelarki Njemačke je u lice rekao da je "glupa". Tramp navodno ima isti ton prema drugim ženama-liderima.
"Neke od stvari koje je rekao Angeli Merkel su prosto nevjerovatne: rekao joj je da je glupa i optužio je da je Rusi drže u džepu", navodi izvor i kaže da su njegovi razgovori sa Mejovom i Merkelovom bili "skoro sadistički".
Razgovori sa Merkelovom su bili toliko neobični da su njemački funkcioneri u Berlinu odlučili da oni moraju da ostanu u jako uskom krugu ljudi, jer su "zaista problematični". U isto vrijeme, kancelarka Njemačke i najmoćnija žena svijeta nije se dala zbuniti i odgovarala je činjenicama na Trampovu dreku.
Za razliku od nje, Tereza Mej bi poslije razgovora sa Trampom često bilo "uznemirena i zastrašena".
U dugačkom i detaljnom izvještaju nema mnogo citata, niti se pominju funkcije "insajdera", da bi se zaštitio njihov identitet.
Ti izvori navode kako su bivši Trampovi saveznici, među kojima su i Džon Bolton, Džejms Matis, Džon Keli i Reks Tilerson bili jako zabrinuti i strahovali su da predsjednik ugrožava nacionalnu bezbjednost SAD.
Svi oni su zaključili da je predsjednik često bio "sumanut" u razgovorima sa stranim liderima, vjerujući da može da šarmira, maltretira ili nadigra skoro svakog stranog lidera i tako ga natjera da ga posluša, kao i da je često forsirao svoju agendu na uštrb nacionalnih interesa.
U jednom trenutku je predsjednikova bivša asistentkinja Fiona Hil probala da objasni Trampu šta znači Putinovo laskanje, zašto mu tako pristupa i šta želi da postigne, ali je lider SAD radije slušao svoju ćerku Ivanku Tramp i zeta Džareda Kušnera, koji su takođe slušali razgovore i neosnovano hvalili predsjednika.
Osim razgovora sa Putinom, prepričavaju se i razgovori sa liderima Australije, Turske, Kanade i zemalja Zapadne Evrope tokom njegovog mandata, koje izvori opisuju kao "abominacije".
Daleko najveći broj razgovora od svih šefova država, Tramp je obavio sa predsjednikom Turske Redžepom Tajipom Erdoganom, koji je nekad zvao Bijelu kuću dva puta nedjeljno i direktno je spajan sa predsjednikom, koji je izdao važeće naređenje da ga uvijek povežu.
Izvori u Bijeloj kući vjeruju i da je Erdogan imao agente koji bi pratili Trampovo kretanje da bi znao kada da ga pozove. Jednom prilikom je navodno došao do predsjednika SAD na terenu za golf. Lider Turske je u njihovim razgovorima iskorišćavao Trampovo neznanje o Bliskom Istoku i redovno ga "pelješio".
Predsjednik Amerike navodno je bjesnio na Erdogana oko trgovine i sudbine američkog sveštenika uhapšenog u Turskoj.
U isto vrijeme je u razgovorima sa Putinom i Erdoganom govorio o Obami i Bušu, ocijenivši da nisu znali ništa i da su se "prose***ali".
Izvori kažu da je bio surov i maltretirao Skota Morisona, ali i premijera Kanade Džastina Trudoa i predsjednika Francuske Emanuela Makrona.
Štaviše, Makron je dobio "verbalno bičevanje", jer je često zvao Trampa u pokušaju da ga nagovori da promijeni mišljenje oko nekih važnih tema, kao što je sporazum sa Iranom.
Bernstin u ekspozeu navodi da bi čak i najvatrenijim Trampovim pristalicama bilo teško da ga brane kada bi sadržaj ovih razgovora postao javan. Ekspoze se završava citatom jednog od izvora koji govori dovoljno:
"Nije bilo osjećaja 'tima Amerika' u tim razgovorima, niti je bilo osjećaja SAD kao istorijske sile sa određenim demokratskim principima i kao vođe slobodnog svijeta. Sve suprotno. Bilo je kao da su Sjedinjene Države nestale. Uvijek je bilo 'samo ja'".