Kovid-19 je zarazio skoro svaku zemlju na svijetu - sem njih deset, ali i pored toga ekonomije ovih pacifičkih država pretpile su veliku štetu zbog krize koju je prouzrokovala pandemija.
To su Palau, Mikronezija, Maršalska Ostrva, Nauru, Kiribati, Solomonska Ostrva, Tuvalu, Samoa, Vanuatu i Tonga koje nemaju zaražene korona virusom.
Palau, od 1982. godine, kada je otvoren prvi hotel, doživljava procvat turizma. Ovu malu zemlju, okruženu nebeskoplavim Pacifičkim okeanom, prošle godine posjetilo je 90.000 turista, pet puta više nego što ima stanovnika. Podaci MMF-a iz 2017. godine pokazali su da je turizam činio 40 odsto BDP-a ove zemlje.
Ali, kako piše Bi-bi-si na srpskom, to je bilo prije kovida-19.
Granice Palaua su praktično zatvorene od kraja marta. To je jedna od samo deset zemalja na svijetu bez ijednog potvrđenog slučaja korona virusa, ne računajući Sjevernu Koreju i Turkmenistan.
Međutim, iako nije zarazio nikoga, virus je poharao čitavu zemlju.
Hotel Palau je zatvoren još od marta i nije jedini. Restorani su prazni, prodavnice suvenira ne rade, a jedini hotelski gosti su lokalni stanovnici koji su se vratili iz inostranstva i moraju da ostanu u karantinu.
Menadžer i suvlasnik hotela "Palau" Brajan Li ima osoblje od dvadesetak ljudi i sve ih je zadržao u radnom odnosu, mada im je skratio radno vrijeme.
„Pokušavam da im nađem šta da rade - održavanje, renoviranje, i tako dalje", govori.
Ali prazni hoteli ne mogu dovijeka biti održavani i renovirani.
„Mogu da ostanem ovako još pola godine, poslije ću vjerovatno morati da zatvorim", kaže Brajan.
Brajan za to ne krivi vladu, koja je ponudila finansijsku pomoć državljanima i, na kraju krajeva, uspjela da sačuva zemlju od virusa.
Predsjednik Palaua je nedavno najavio da bi avionska putovanja od „suštinske važnosti" mogla da se nastave 1. septembra.
U međuvremenu su počele da kolaju glasine o otvaranju „vazdušnog koridora" sa Tajvanom, što bi omogućilo posjete turista.
Brajan to jedva čeka.
„Mislim da će morati da počnu ponovo da se otvaraju - možda da organizuju putničke koridore sa Novim Zelandom i sličnim zemljama", kaže on.
„Inače, niko ovdje neće preživjeti."
Nekih 4.000 kilometara istočno, u beskrajnom Pacifičkom okeanu, Maršalova ostrva takođe nemaju zabilježene slučajeve kovida-19.
Ali kao u slučaju Palaua, to što nema zaraze ne znači da se ne osjećaju njene posljedice.
Očekuje se da će zemlja izgubiti više od 700 radnih mjesta tokom recesije izazvane kovidom, što je najveći ekonomski pad koji je ona doživjela od 1997. godine. Od toga će 258 biti u hotelskom i restoranskom sektoru.
Ali samoizolacija ne utiče samo na turizam - a Maršalska Ostrva mnogo manje zavise od turista nego Palau. Mnogo veći problem je ribarska industrija.
Da bi zemlja ostala bezbjedna od kovida, brodovima koji su se nalazili u pogođenim državama zabranjen je ulazak u luke ove zemlje.
Drugi brodovi, uključujući tankere sa gorivom i teretnjake, moraju da provedu 14 dana na moru prije nego što se ukotve. Dozvole za ribarenje ostaju neprodate, a teretni letovi su ukinuti.
Ukratko, možete da spriječite da virus uđe u zemlju, ali ne možete da ga pobijedite - kovid-19 će vas pogoditi na ovaj ili onaj način, navodi Bi-bi-si.
Manja, konkretna prekogranična putovanja mogla bi da pomognu Vanuatuu. Vlada je nedavno dozvolila da 172 radnika otputuje na Sjevernu teritoriju u Australiji na šest mjeseci da bi tamo brali mango.
Iako će doznake pomoći, one nisu dovoljne u zemlji u kojoj 35 odsto BDP-a potiče od turizma.
Ali, uprkos potrebi za otvorenim granicama, Vanuatu neće žuriti sa otvaranjem. Doktor Tarivonda sa zabrinutošću gleda na Papuu Novu Gvineju, koja je bila skoro bez korone sve do naglog skoka broja slučajeva krajem jula.
„Imajući u vidu naša zdravstvena ograničenja, kontekst koji imamo na Pacifiku, za nas je najbezbjednije da spriječimo da virus uđe što duže možemo," rekao je Tarivonda.
Šta onda mogu da učine zemlje bez koronavirusa, pita BBC. Postoje kratkoročne mjere, kao što je isplaćivanje radnika i firmi. I postoji jedna dugoročna mjera: čekanje da se napravi vakcina.
Sve do tad, putnički koridori ostaju njihova najveća nada. Ipak, kako ističe Romel Rabanal iz Azijske banke za razvoj, oni zvuče jednostavniji nego što zapravo jesu.
„Australija i Novi Zeland su jasno stavili do znanja će to testirati najprije jedni sa drugima", kaže Džonatan Prajk, direktor Programa pacifičkih ostrva pri Institutu Louvi.
„A prije nego što se to desi, morate da eliminišete širenje zaraze u okviru zajednice. Tako da mislim da je mogućnost putničkih koridora malo vjerovatna ove godine".
Prajk kaže da je, kako mjeseci prolaze, očaj sve veći u izolovanim pacifičkim državama, ali je siguran da je jedina opcija za ove zemlje bila izolacija od drugih država.
„Čak i da su ostavili granice otvorene, njihova najveća tržišta turizma Australija i Novi Zeland se ne bi otvorila, budući da su ove zemlje i same zatvorile granice", kaže on.
„I tako biste dobili najgore od oba svijeta - i zdravstvenu i ekonomsku krizu. Imaćemo godine i godine pred sobom da analiziramo koje su bile prave odluke. Ali kad se budemo osvrtali, niko neće dovoditi u sumnju da je izolacija bila pravi potez ovih pacifičkih državica," rekao je Prajk.