Jesen u dvorištu Marijana Manje Kulića u Jošanici kod Foče ima posebnu čar, zahvaljujući jarkim bojama bundeve koja, uprkos velikoj suši, ni ove godine nije izdala.
Tropsko ljeto znatno je smanjilo rod bundeve i tikve, ali se Manjo, poznat po svojim ogromnim bundevama, i ove godine potrudio da povrće veselih boja ukrasi njegovo imanje.
Imao je oko tonu i po roda iz bašte površine oko jednog dunuma u kojoj uzgaja krompir.
Bundeve su, ipak, nešto manje nego prethodnih godina - najveće vagaju oko 50 kilograma, a Manjo je znao uzgojiti i dvostruko veće.
"Kako je bilo sušno ljeto, ipak sam zadovoljan, cijelo ljeto su imale svinje za hranu i nešto je evo ostalo i do jeseni. Moralo je oko njih da se radi i zaliva, inače ne bi bilo ništa", priča vrijedni domaćin.
Za dobru bundevu, savjetuje Manjo, bitno je da se sjeme dobro ukopa, a ne da se samo baci na zemlju, te da se dobro nađubri, i to ovčijim stajnjakom.
"Gledao sam po komšiluku, oni nasiju tikve po krompiru i ona uzraste samo do kilo, dva, nema šta da vuče, nema zalihe. I onda joj treba dobro pođubriti i tikva raste. Ja sam 2012. godine imao tikvu 104 kilograma, a ove godine su oko pedeset i pet, šest kila. Nikakva tajna nije, samo dobar rad", poručuje Manjo.
Sjeme svoje bundeve razdijelio je od Brčkog do Trebinja, ali rod nigdje nije tolikih dimenzija kao kod njega.
"Nisam vidio da me je neko pretekao. Imao je prošle godine u Vojkovićima jedan čovjek težu tikvu od moje, jer je moja bila zrela i kalirala je, ali je moja većeg obima. Mislim da bi na takmičenjima trebalo uzeti obim tikve, a ne težinu", smatra dugogodišnji učesnik raznih sajmova i izložbi hrane.
Bundevu najviše iskoristi za ishranu svinja.
"Nemamo mi na našoj opštini fabriku za preradu ulja, nešto malo supruga utroši za sokove, ništa drugo. Jednostavno mi je milo raditi oko tikve", objašnjava Manjo svoju veliku posvećenost uzgajanju bundeve.
On hvali plodnu zemlju u dolini Drine za koju kaže da je puna humusa, zahvaljujući kojoj na njegovom imanju nisu samo bundeve ogromnih dimenzija.
Džinovski krastavac, dug oko pola metra, ostavio je za sjeme za narednu godinu, a baštu krase i četiri metra visoki suncokreti.
"Imam dobar krastavac, zdravo sjeme, dobro đubre, voda i nema šta drugo, mora da raste. Sjeme suncokreta sam dobio iz Vojvodine od prijatelja i sad su viši kod mene nego u Vojvodini, jer ja sijem malo, petnaestak, radi ukrasa, pa kod mene uzrastu i do četiri metra u visinu, a klobuk prečnika 40 do 50 centimetara, jer oko njih imam vremena da radim, a da je čitavo polje ne bih imao kad ni ja", kaže Manjo.
Zahvaljujući dobrom rodu bundeve, koja je Manjovim svinjama omiljena hrana, i ove godine biće dosta slanine i pršute.
Osim bundeve, rodilo je i voće, posebno jabuke, pa će biti i rakije, a dosta plodova ići će i na sušenje u ošafanu, kako se u ovom kraju naziva sušara za vođe, koju je Manjo nedavno napravio.
"Sto kilograma voća mogu da stavim za 24 sata da ne otvaram, kad otvorim suvo je. Vatra se mora podesiti da osjetiš koliku temperaturu da postigneš, nemam termometar, ja to od oka, ali ispadne lijepo. Sušim jabuku, krušku, šljivu", nabraja Manjo.
Na imanju uz samu rijeku Drinu, on se sa suprugom Nedom i tri ćerke skrasio prije petnaestak godina.
Ćerke su se poudale i roditeljima podarile, za sada, šestoro unučadi, a Manjo je sada u penziji i poljoprivredom se bavi uglavnom za svoje potrebe.
Pored rijeke je uredio ljetnikovac u koji su svi dobrodošli.
Tu se druži sa ribolovcima, a često mu navrate i studenti iz Foče.
Ostala mu je, kaže, još jedna velika želja - da izgradi vodenicu da ga podsjeća na nekadašnji način života.
(Srna, Mondo)
