Ovogodišnju Svetosavsku nagradu, koja se dodjeljuje za izuzetan doprinos u oblasti obrazovanja dobila su 42 predavača iz Republike Srpske, a među njima se našla i Milena Đorojević učiteljica iz Osnovne škole "Sveti Sava" u Gornjim Rakanima, blizu Novog Grada.
Učiteljica Milena već 14 godina predaje u ovoj maloj područnoj školi. Tokom tog vremena uspjela je da u školi napravi biblioteku, čitalački kutak, pa i mali muzej starina, za koji je takođe dobila vrijedno priznanje – nagradu za inovativne nastavnike u Sarajevu.
Njene inovacije u uslovima koji svakako nisu idealni, napravile su od đaka iz sela prave male ljude, te za nju roditelji i mještani imaju samo riječi hvale.
"Stvarno je lijepo raditi na selu. Znamo se svi, malo nas je, vlada neka kao porodična atmosfera. To je lijepo. Ja sam selom oduševljena, to mi je kao druga kuća, tako sam se nekako srodila sa tim krajem i ljudima. Za ovih 14 godina nikada nisam imala nijedan problem ni sa roditeljima ni sa djecom, kao što čujem da neke kolege imaju. Pitom je i kraj i ljudi“, priča Đorojevićeva za Mondo.
Težina rada u školi na selu, bez prave infrastrukture, interneta i drugih sredstava i alata dostojnih jedne obrazovne institucije, ne predstavljaju joj prepreku, pa njena energija i volja uspijevaju da nadoknade to sve učenicima kako ne bi zaostajali za vršnjacima.
Biblioteka i muzej
Vrijedna učiteljica ističe da ima podršku okruženja u kojem radi za sve svoje kreativne vizije. Kaže da je dugogodišnji školski podvornik, Nenad Kačavenda, njena desna ruka. Tandem je uspio da od oronule škole napravi malu "tvornicu ideja".
"Podvornik i ja smo godinama prikupljali stare predmete. Imala sam starih stvari još od roditelja i bilo mi je žao da ih bacim. Počela sam da ih donosim u školu, pa su se tako zainteresovali i učenici, roditelji i komšije koji nemaju djece u školi. Onda smo to tako gomilali i skupljali stvari u malom holu, koji se pokazao kao neprektičan, jer zimi djeca tu imaju fizičko. Iskoristli smo jednu staru prostoriju koja je nekada bila kao stan učitelja. Podvornik i ja smo sredili tu prostoriju, on je okrečio i izbacio stari namještaj, malo su nam roditelji pomogli i napravili smo muzej“.
Škola, zna se, ne može bez knjiga pa se učiteljica angažovala da stvori malu improvizovanu biblioteku za čije potrebe je napravila i članske karte, da bi mališane učila odgovornosti i poštovanju tuđih stvari.
Tokom devet godina prikupljeno je oko 300 naslova, a što je najvažnije - djeca stalno čitaju.
"Djeca mnogo čitaju, jako sam iznenađena. Kad je veliki odmor oni tako sjede i listaju časopise i knjige. Pomogla nam je i Gradska biblioteka, nešto donacija je bilo i od par porodica. Neke knjige sam donijela i ja još iz perioda kada su moja djeca bila mala. Malo po malo smo sakupili malu biblioteku. Imamo i članske karte, koje sam ja napravila, po ugledu na prave biblioteke. Djeca poštuju sva pravila, mijenjaju i uzimaju knjige, poštuju rokove jer nemaju priliku da odu u Gradsku biblioteku“.
Učiteljica u seoskoj školi napravila biblioteku i muzej: "Svašta nam nedostaje, ali uljepšavamo to što imamo" (FOTO)
Škola dobila laptop, instrumente i igralište
Njena borba za bolje uslove đaka tu ne prestaje, pa zahvaljujući dobroj reputaciji koju uživa među kolegama i centralnim školskim odborom škola ''Sveti Sava" dobila i igralište, laptop i nekoliko muzičkih instrumenata.
"Uvijek sam imala podršku direktora za sve što sam radila. Teško je tražiti pomoć u vidu materijala, jer para prosto nema, pogotovo u školama na terenu jer u perspektivi nema đaka, pa se i ne ulaže.
Ove godine smo dobili laptop, a imali smo do sada stari računar. Dobili smo, na moju inicijativu, par instrumenata, jer djeca treba da savladaju note, a nemaju na čemu. To je finansirala škola iz svojih nekih sredstava. Uradili su nam i igralište za djecu“, priča Đorojevićeva i napominje da školska uprava podržava u skladu sa mogućnostima, sve što može.
Izuzetnu čast joj predstavlja što su je kolege nominovale za Svetosavsku nagradu jer su to ljudi koji rade isti posao.
„Sve se dešavalo dok sam imala koronu i nisam radila. Pedagoška služba je podnijela svu prijavu, to je ogroman posao i mnogo papirologije. Oni su, eto, sve uradili umjesto mene“.
Druga strana medalje: Škole u selima ostaju bez djece
Kada je tek počela da drži nastavu u Gornjim Rakanima, Milena Đorojević imala je 30 đaka, ali talas bijele kuge nije preskočio ni rakansku školu, tako sada u pet razreda nastavu sluša ukupno 11 učenika.
"Kolega i ja radimo. Ja imam šest, a on pet đaka. U petom razredu imamo pet učenika i oni kad nam odu ove godine stvarno ne znam hoće li u ovoj školi ostati samo jedan učitelj. Imamo tri razreda u kojima je po jedan učenik. Mislimo da će nam iduće godine doći troje učenika. Nadamo se da ćemo oboje ostati, jer je iscrpljujuće i teško da sami radite sa pet razreda".
Objašnjava da ima slučajeva u područnim školama u Novom Gradu koje imaju jednog učitelja i da možda Rakane čeka isto, ako ne ove, onda iduće godine.
"To je tužno. U neku ruku lakše je raditi sa manje učenika, ali kad imate tri razreda, morate pripremiti nastavni plan. Voditi dnevnik za jedno dijete isto je kao da ih ima 20, i stvarno nije lak rad u kombinacijama“, priznaje učiteljica.
Uljepšavamo to što imamo
Da se vratimo opet na vedriju stranu priče. Uslovi u kojima rade seoske škole su daleko od idealnih, ali kod osobe poput Milene Đorojević, oni podstiču ideje i pronalaženje rješenja za probleme sa kojima se tokom rada suočava.
"Ne znam ni sama otkud mi ideje, prosto mi je takav duh. Uočim nešto kao kreativni problem i onda se čitavo moje biće usmjeri na to, da to poboljšam i sredim. Škole na terenu (u selima) su male i u njih se ne ulaže jer se broj djece smanjuje. Mnogo nam toga nedostaje i onda smo nekako prinuđeni da sve kompenzujemo nečim drugim. Probaš da to što imaš uljepšaš i da od tog napraviš nešto novo.
Ko god da je došao u Rakane rekao je da nije vidio ljepšu područnu školu. Iako je stolarija stara, podovi su propali, peći su kao bure, ali ono što se može - mi uradimo. Svi učitelji na terenu mnogo rade, a to se rijetko baš vidi“.
Nagradu će potrošiti zajedno sa djecom
Trud se isplati i zahvaljujući idejama učiteljice Milene o školi i đacima iz Gornjih Rakana biće snimljen kratki film koji će biti prikazan u sklopu manifestacije dodjele nagrada za inovativne nastavnike.
Ova nagrada je dio projekta "Global Teacher Award", najprestižnije nagrade za nastavnike u svijetu.
Novčani dio nagrade učiteljica planira da potroši sa svojim đacima, kao zahvalnost za to što su je podržavali u idejama.
"Pošto su djeca učestvovala nagradu ćemo potrošiti zajedno. Mislila sam da uzmem neku tehnologiju u vidu projektora, ali ti učenici koji su učestovali sa mnom odlaze u centralnu škola pa imam u vidu nekakav izlet, koji bi finansirala od tog novca koji sam dobila, da to, onako, bude nagrada za sve. Čekam roditeljski, kada počne nova školska godina, da se dogovorim sa roditeljima“, ispričala je učiteljica Milena Đorojević iz Osnovne škole ''Sveti Sava'' u Gornjim Rakanima kod Novog Grada.
(MONDO)
