U Srpskoj trenutno nema vakcine protiv bjesnila, pa građani koje ugrize pas i koji bi preventivno trebalo da se imunizuju ovo cjepivo ne mogu da dobiju kod nas nego moraju da idu u Srbiju.
Sličan slučaj nedavno se desio u Banjaluci, kada je dijete koje je ugrizao komšijski pas iz porodične medicine poslato u UKC Srpske. Kako saznaje Srpskainfo, majci je, navodno, rečeno da dijete treba da primi vakcinu koje u UKC nemaju, ali da ovo cjepivo može da se dobije u Novom Sadu. Na sreću, ispostavilo se da pas nije bio zaražen.
Iz UKC Srpske još uvijek nema odgovora na pitanja novinara da li imaju vakcina protiv bjesnila i kada se one daju. Tačnije, da li su se dešavale situacije da je njihova upotreba bila neophodna, a nije ih bilo, i kakva je procedura u tom slučaju.
Nema specifičnog lijeka
Stručnjaci objašnjavaju da je riječ o bolesti koja može da se spriječi vakcinacijom, ali koja mora da se liječi na vrijeme. Kad se razviju simptomi, bjesnilo je uvijek smrtonosno, jer specifičnog lijeka nema.
Prema procjenama SZO, godišnje u svijetu od bjesnila oboli i umre više od 50.000 ljudi, što ga čini globalnim javnozdravstvenim problemom.
Kao prevencija nakon izlaganja mogućem izvoru bolesti, a to su bijesna ili na bjesnilo sumnjiva životinja, pomaže samo vakcina.
U Institutu za javno zdravstvo Srpske, koji je zadužen za nabavku svih vakcina i seruma, kažu da su sve do unazad sedam dana raspolagali neophodnim zalihama cjepiva protiv bjesnila.
"Nakon raspisanog tendera, sa izabranim dobavljačem početkom aprila potpisan je ugovor o isporuci ugovorenih količina vakcine protiv bjesnila, koje još nisu isporučene. Vakcine očekujemo za sedam do deset dana", kaže epidemiolog u IJZ Srpske dr Ljubica Jandrić.
Objašnjava da je bjesnilo akutna zarazna bolest životinja, od koje obolijevaju divlje i domaće životinje, a u određenim prilikama se može prenijeti na čovjeka.
Prema njenim riječima, kod ljudi se, nakon zaražavanja, prvi simptomi javljaju nakon dvije do osam nedjelja, a to su temperatura, bolovi ili trnci na mjestu ozljede.
"Drugi stadijum počinje širenjem putem perifernog nervnog sistema, nakon čega se razvija upala mozga i kičmene moždine. To se manifestuje dezorijentacijom, konfuzijom, agresivnim ponašanjem, halucinacijama i epileptičkim napadima. Karakterističan simptom bolesti je hidrofobija, odnosno strah od vode, pri pokušaju pijenja vode i pri samom pogledu na tečnost, kao i pojava pjene na ustima. Nakon nekoliko dana, zbog paralize mišića dolazi do poremećaja disanja, što dovodi do komatoznog stanja i smrti. Kod bjesnila ne postoji adekvatna terapija za izlječenje, samo simptomatska terapija", kaže doktorica Jandrić.
Dodaje da je uzročnik bjesnila virus koji se nalazi u slini zaražene divlje životinje – lisice, vuka, i domaće životinje – psa, mačke, a na čovjeka se prenosi ugrizom, ogrebotinom ili, rjeđe, kontaktnim putem sa zaraženom krvlju i drugim sekretima životinje, koji se mogu prenijeti i preko sitnih, neprimjetnih ranica, posjekotina i sluznica.
S ciljem sprečavanja pojave bjesnila kod životinja, a time i smanjenja rizika za obolijevanje ljudi, u BiH se sprovodi obavezna vakcinacija pasa jednom godišnje. Njoj podliježu svi psi stariji od tri mjeseca. Vakcine stvaraju otpornost za dvije do tri sedmice, a imunitet traje oko godinu dana.
Oralna vakcinacija lisica, koja je u BiH započela 2011, dokazano je najdjelotvorniji način eliminisanja bjesnila kod divljih životinja, čime se efikasno štite i domaće životinje i ljudi, kažu u Kancelariji za veterinarstvo.
Iz Kancelarije za veterinarstvo BiH potvrdili su da je posljednji slučaj bjesnila kod životinja zabilježen 2020. godine, kod jednog psa.
"U BiH i Evropi glavni izvor virusa bjesnila su lisice. Pored njih, mogu biti zaraženi i drugi divlji sisari", kaže direktor ove kancelarije Saša Bošković.
(MONDO)