Sezona je požara, i vatrogasci širom regiona, ali i Evrope suočeni su sa vatrenim stihijama koje je teško suzbiti, a kamoli ugasiti.
I dok dobar dio Hrvatske, Grčke, Albanije, Makedonije, ali i Hercegovine gleda u nebo prizivajući kišu, ima i onih koji u prizorima vatre koja guta sve pred sobom - uživaju.
Kako smo ranije pisali, uzroci požara najčešće su ljudski nemar, ali i prirodne nepogodne poput gromova. Međutim, dio požara namjerno uzrokuju pojedinci.
Iako ne postoji tačna statistika, smatra se da je ljudski faktor uzrok bar dvije trećine požara. Od toga određeni procenat spada u namjerno izazvane požare.
Prije manje od mjesec dana u susjednoj Hrvatskoj uhapšen je 35-godišnjak za koga je utvrđeno da u borovoj šumi upaljačem na dva mjesta zapalio vatru i izazvao požar koji je zahvatio osam hektara borove šume. Nakon toga je pokušao da pobjegne, a policija ga je uhapsila u autobusu i poslala u pritvor.
Ovaj, ali i još nekolicina sličnih slučajeva potakli su nas da pitamo stručnjaka - ko su piromani, zašto namjerno pale vatru i možemo li ih prepoznati i na vrijeme spriječiti u izazivanju požara.
"Piromanija je neodoljiva potreba ili impuls za podmetanjem vatre, paljenjem nečega ili izazivanjem požara, bez nekog određenog cilja ili motiva. Osobe koje pate od piromanije imaju nesavladiv impuls za vatrom bez bilo kakvog objašnjenja. Možemo samo reći da im je lepo dok izazivaju vatru ili uživaju dok nešto gori. Dakle, piromanija je poremećaj impulsa i nagona", kaže za MONDO Aleksandar Nikolić, apsolvent psihologije na Filozofskom fakultetu u Nišu i psihološki savjetnik pod supervizijom.
Objašnjava da se piromanija manifestuje opsesijom za vatrom, vatrogascima, paljenjem, požarima...
"Takođe, vrlo je česta napetost koju piromani osjećaju prije nego što izvrše sam čin. Stalna potreba za paljenjem ili posmatranjem vatre je jedna od glavnih manifestacija kod piromana. Ovaj poremeća razlikujemo od drugih stanja po tome što piromani nemaju sekundarnu dobit iz toga. Jednostavno, osjećaju potrebu za paljenjem. Pošto to spada u poremećaje kontrole impulsa, tu možemo izdvojiti i druge poremećaje kao što su kleptomanija (potreba za krađom), satirijaza i nimfomanija (pojačani nagon za seksom kod muškaraca i kod žena), narkomanija i alkoholizam, anoreksija i bulimija".
Postoji, kaže naš sagovornik, velika povezanost između piromanije i drugih poremećaja.
"Piromanija više dođe kao simptom drugih stanja ili poremećaja. Može doći kao simptom antisocijalnog poremećaja ličnosti i često se sreće kod delikvenata. Pošto je kod antisocijalnog poremećaja oslabljena kontrola impulsa tu može doći do simptoma piromanije. Impulsi su takođe oslabljeni kod maničnih pacijenata i kod osoba sa niskim nivoom inteligencije ili sa demencijom".
Pored poremećaja, piromanija se može javiti kao simptom nekog unutrašnjeg konflikta ili frustracija koja je usko povezana sa destrukcijom, uništenjem, niske tolerancije na frustraciju, lošeg ili sputanog ispoljavanja agresije...
Koju potrebu zadovoljavaju piromani paleći vatru?
"Vrlo je indikativno da ne postoji potreba koju zadovoljavaju. Po iskazima, oni osjećaju zadovoljstvo dok pale ili gledaju vatru, a prije toga osjećaju napetost sve do samog čina paljenja vatre. Sa obzirom da je piromanija simptom, vrlo je moguće da u tome postoji neki dublji problem ili unutrašnji konflikt koji nije dovoljno razriješen, te samim tim nije nemoguće da u korijenu može stajati neka vrsta seksualne frustracija", ističe Aleksandar i dodaje:
"S obzirom da se požar ili vatra povezuju sa nagonom smrti ili sa destrukcijom, psihonalitičari to povezuju sa poremećenim seksualnim nagonom koji ide protiv samog libida (nagona za životom i stvaranjem života) i povezuje se sa nagonom smrti i uništenja ili može biti neki unutrašnji konflikt gdje je vatra samo simbol onoga što piroman osjeća. Takve simptome je uvijek dobro što dublje proučiti".
Jedinstven lijek ili univerzalna terapija, objašnjava naš sagovornik, ne postoji.
"Piromanija se liječi u zavisnosti od samog poremećaja koji leži u dubini toga. Farmakoterapija je preporučena ukoliko se radi o maniji ili drugim psihotičnim poremećajima ili poremećajima ličnosti. Kognitivno bihejvioralna terapija je preporučena da bi se otklonio sam simptom. Pored toga, dobra je i psihonaliza za otkrivanje samog uzroka piromanije", ističe Nikolić u razgovoru za naš portal.
Valja naglasiti da je piromanija izuzetno rijedak poremećaj, kao i da nisu svi ljudi koji podmeću požare - piromani.
U Trogiru su 2010. godine uhapšena dvojica pripadnika dobrovoljnog vatrogasnog društva, za koje je utvrđeno da su namjerno izazvali 13 požara na Čiovu. Njihov je motiv, rekli su tada, bio "da im vatrogasno društvo ne bi ugasili".
Prava zastupljenost piromanije je nepoznata, međutim, procjenjuje se na oko jedan posto populacije. U nekim naučnim radovima skorijeg datuma navedeno je da se u 90 odsto slučajeva radi o muškarcima, i to onima sklonim alkoholu, a da procenat žena piromana nikad ne prelazi 15 odsto.
Osobe koje namjerno podmeću požare FBI je klasifikovao u nekoliko tipova:
- znatiželjni (mlađa djeca sa slabijom kontrolom impulsa),
- uznemireni (osobe koje su doživjele neku traumu i podmetanje požara je neka vrsta poziva u pomoć),
- delikvente i vandale,
- psihopate/destruktivne (među njima je velik dio osoba koje su bile žrtve seksualnog ili nekog drugog oblika zlostavljanja),
- tražioce uzbuđenja (oni skupljaju fotografije i videozapise s mjesta požara, a mali broj među njima doživljava i seksualno uzbuđenje prilikom izazivanja požara),
- osvetnike (za nepravdu, stvarnu ili zamišljenu),
- zataškivače zločina,
- ekstremiste
(MONDO/V.K.)
