Ljetnje računanje vremena počinje 30. marta 2025. godine.
Ljetnje računanje vremena počinje u posljednjoj nedjelji marta, a ove godine pomjeranje sata biće 30. marta u dva sata poslije ponoći, kada će se sat pomjeriti na tri, odnosno jedan sat unaprijed. Zimsko računanje vremena, koje podrazumijeva vraćanje satova sa tri na dva sata ujutru, očekuje nas 26. oktobra.
S obzirom da smo se pozdravili sa zimom, pred nama je ljetnje računanje vremena i duži dan.
Zašto se pomjera sat?
Pomjeranje sata, poznato još i kao ljetnje i zimsko računanje vremena, uvedeno je iz jednog razloga - uštede energije. Tokom letnjih mjeseci sat se pomjera unaprijed, dok se tokom zimskih mjeseci vraća unazad. Na taj način smanjila bi se potrošnja energije, jer ljudi imaju više sati dnevne svjetlosti u periodima kada su aktivni. Međutim, prema brojnim naučnim tvrdnjama, ova metoda više nije toliko efikasna, ali mnoge zemlje širom svijeta i dalje zadržavaju ovaj sistem.
Kada je počelo pomjeranje sata?
Američki naučnik Bendžamin Frenkin se često smatra začetnikom ove prakse da se jedan sat svjetlosti pomeri sa ujutru na uveče, kako bi ljudi mogli više da koriste dnevnu svjetlost jer je još u 18. vijeku, nakon što je shvatio da gubi svoja jutra u Parizu spavajući, predložio da Francuzi pucaju iz topova u zoru kako bi probudili ljude i smanjili potrošnju svijeća noću.
Tokom velikog djela 19. vijeka, vrijeme se određivalo prema suncu, a ljudi koji su upravljali satovima u svakom gradu i naselju stvarali su stotine različitih "sunčanih vremena" tako da je vrijeme svuda bilo različito.
Moglo je biti podne u Njujorku, 12:05 u Filadelfiji i 12:15 u Bostonu. To je izazvalo probleme željezničkim kompanijama koje su pokušavale da na vrijeme dostave putnike i robu, jer niko nije mogao da se složi čije je vrijeme tačno. Tokom 1840-ih, britanske željeznice su uvele standardno vrijeme kako bi smanjile konfuziju. Američke kolege su ubrzo i same uspostavile ovaj sistem kako bi izbjegle saveznu intervenciju.
U Sjevernoj Americi, koalicija poslovnih ljudi i naučnika odlučila je o vremenskim zonama, a 1883. godine, željeznice SAD i Kanade su uvele četiri vremena (istočna, centralna, planinska i pacifička) kako bi pojednostavile uslugu.
Kada je pitanje vremenskih zona bilo riješeno, nije prošlo dugo prije nego što je Franklinova ideja o ljetnjem računanju vremena prepravljena za industrijski svijet.
Engleski građevinac Vilijam Villet je pozvao britanske zakonodavce da pomere satove kako bi ostvarili ekonomske koristi. Ova odluka je usvojena 1916. godine, a Njemačka je bila prva evropska nacija koja je uvela ovu politiku u pokušaju da smanji troškove energije.
U Rusiji posle rata nisu zaživjele promjene, sve do 1981. godine. Taj običaj je, ipak, trajao samo 30 godina, jer je 2011. Rusija prestala da koristi sezonsko vrijeme. U Zapadnoj Evropi sedamdesetih godina postalo je uobičajeno da se prelazi na ljetnje računanje vremena, a 1996. proširilo se na cijelu EU, koja je 2002. uvela i preciznu proceduru.
Pomjeranje sata u Srbiji
Od 1983. godine na ovim prostorima se kazaljke na časovnicima pomjeraju za jedan sat unaprijed u martu, da bi se zatim na jesen vratile unazad.
Kazaljke su se u početku pomjerale krajem marta, a na staro vraćale u septembru. Kako bi uskladila svoje zakonodavstvo sa propisima Unije, i naša zemlja je počela posljednje nedjelje oktobra da se vraća na tzv. zimsko računanje vremena.
Sedamdesetak poslanika Evropskog parlamenta je prole godine predložilo da se promjena vremena ukine jer umjesto da donese uštede i pomogne ljudima u funkcionisanju ima štetne efekte.
Osim negativnog uticaja na ljudski bioritam, pomeranje kazaljki na satu, ističu evroposlanici, dovodi i do većeg broja saobraćajnih nesreća, više poremećaja u porodicama, kao i pada produktivnosti na radnom mjestu. Iako je jedan od osnovnih ciljeva pomjeranja kazaljki bio ušteda energije, taj cilj, pokazala su istraživanja, nikada nije ispunjen.
Astronomija, inače, prepoznaje jedino zonsko vrijeme, dok su sva ukazna vremena, stalna ili sezonska, stvar politike.
