Vjernici 7. jula obilježavaju rođenje Svetog Jovana Preteče i Krstitelja, u narodu poznat kao Ivanjdan.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vjernici danas obilježavaju praznik posvećen rođenju Svetog Jovana Preteče i Krstitelja - Ivanjdan.
Sveti Jovan Krstitelj rođen je šest mjeseci prije Hrista, 7. jula, i zato je nazvan Preteča, jer je ljude pripremao za dolazak Spasitelja.
Šest mjeseca prije svog javljanja u Nazaretu Pesvetoj Bogorodici, prvosvešteniku Zahariji u jerusalimski hram se javio arhanđel Gavrilo.
Prije nego što je objavio čudesno začeće Bogorodice, anđeo je objavio začeće već stare i bezdjetne Jelisavete, žene Zaharijeve, koji nije odmah povjerovao riječi anđela Gavrila. On je zato ostao nem sve do osmoga dana po rođenju djeteta. Tada je pri obrezivanju i davanju imena, Zaharije na daščicu napisao: "Jovan mu je ime".
Tada mu se vratio govor. Poput mnogih hrišćana koji su stradali na putu Gospodnjem i Sveti Jovan je ubijen u vijreme cara Iroda.
Desna ruka Jovana Krstitelja, kojom je krstio Gospoda, čuva se kao najveća relikvija (uz dio Časnog krsta i mošti svetog Petra Cetinjskog) u Cetinjskom manastiru.
Sveti Jovan Preteča i Krstitelj jedna je od najčešćih krsnih slava u našem narodu. Današnji veliki praznik slavi se i kao dan kumstava i pobratimstava. U našem narodu i danas se kumstvo izuzetno cijeni poštuje i često se kaže: Bog na nebu, kum na zemlji!
U crkvenom kalendaru današnji praznik obilježen je crvenim slovom, što znači da spada u red zapovednih praznika.
Među nizom predivnih starih srpskih običaja na ovaj dan izdvaja se branje lekovitih trava i pletenje venaca od ivanjskog cvijeća. Djevojke na Ivanjdan svaka u svoj venac upliću i po jednu crvenu ružu. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivanjdana djevojke pale ivandanjske vatre, beru cvijeće i trave, pjevaju i pletu vijence.
Crkva objašnjava da vijenac cvijeća simbolizuje ljepotu prirode koju je Bog stvorio i čovjeku darovao na uživanje i korišćenje.
Danas se običaji za Ivanjdan rijetko u potpunosti poštuju, ali mnogi ljudi i dalje pletu vjenčiće od ivanjskog cvijeća i čuvaju ih u domu kao zaštitu od nesreće.
Vlasi i Srbi u Timočkoj krajini, čim svane Ivanjdan, odlaze na livadu i zarivaju glavu u rosnu travu da bi obezbijedili dobro zdravlje tokom cijele godine.
"U prvi i posljednji zalogaj doručka treba huknuti i sačuvati ga do večeri, a onda zajedno sa ogledalcem i malo ivera staviti pod jastuk da bi se u snu pojavio lik suđenika", još jedno od vjerovanja na Svetog Jovana.
