Dok se Banjaluka suočava sa nizom problema koji se direktno odražavaju na život građana, gradonačelnik Draško Stanivuković nastavlja da gradi imidž republičkog i međunarodnog političkog aktera, češće nastupajući kao lider opozicije nego kao prvi čovjek najvećeg grada RS.
Iako je nedavno izabran za predsjednika PDP-a, sve je više onih koji postavljaju pitanje – da li je zaboravio na grad koji vodi?
Stanivuković je u posljednje vrijeme prisutan na sastancima s opozicionim liderima iz Federacije BiH, SDS-a i Liste za pravdu i red.
Ova politička okupljanja, iako predstavljena kao pokušaj stvaranja jače opozicione kohezije, u očima dijela javnosti sve više dobijaju obrise početka predsjedničke kampanje – kampanje koja bi mogla formalno početi tek za više od godinu dana.
Najnovija potvrda takvog angažmana dolazi najavom njegovog prisustva sastanku političkih direktora Upravnog odbora Savjeta za implementaciju mira (PIK), zakazanog za 3. jun.
Tim povodom je izjavio:
"Za svakim stolom za kojim se govori o Republici Srpskoj, mora se čuti jasan, odgovoran i dosljedan glas Republike Srpske. Naše mjesto je tamo gdje se odlučuje, a naša dužnost je da jasno govorimo istinu", naveo je danas na društvenim mrežama.
Iako su njegove namjere možda dobre, postavlja se pitanje – gdje je u svemu tome Banjaluka?
Samo danas, dok se vodila politička polemika o sastanku PIK-a, u gradu su se dogodile tri konkretne stvari: zatvoren je Gradski olimpijski bazen, objavljeno je da se ove godine neće održati „Banjaluka fest“, a iz Gradske uprave je ponovo stigao apel građanima da štede vodu zbog problema sa vodosnabdijevanjem – isti problem kao i prošlog ljeta.
Građani sve češće odgovore i objašnjenja dobijaju od savjetnica gradonačelnika, dok se on sve rjeđe oglašava o lokalnim temama.
Grad se suočava sa svakodnevnim problemima, dok gradska uprava često kasni sa rješenjima. Tek prošle sedmice usvojen je budžet za ovu godinu – više od šest mjeseci nakon što je trebao biti donesen.
Iako je jasno da za takvo kašnjenje nije odgovoran samo gradonačelnik – jer za budžet je potrebna saglasnost i skupštinske većine – činjenica je da je grad pola godine bio bez osnovnog dokumenta za finansiranje javnih potreba, projekata i usluga. To dovoljno govori o blokadama u funkcionisanju vlasti i o tome koliko su politički odnosi u vrhu grada stavljeni ispred interesa građana.
Možda Stanivuković želi da bude vidljiv na višem političkom nivou i da bude glas Republike Srpske u Sarajevu, Briselu ili gdje god se "odlučuje" i to nije sporno. Ali ono što mu sve češće izmiče jeste obaveza da najprije bude glas Banjaluke – grada koji ga je izabrao (svih 50.000), grada čiji budžet kasni, čiji bazen ne radi, voda curi, a kultura nestaje s plakata.
(MONDO)
