Filipović: Princip bio borac za slobodu

Jedan od najpoznatijih bošnjačkih intelektualaca i član Akademije nauka BiH Muhamed Filipović tvrdi da je Srbin Gavrilo Princip, atentator na prestolonasljednika Austrougarske Franca Ferdinanda, prije gotovo 100 godina u Sarajevu, bio borac za slobodu i protiv okupacije svoje rodne zemlje.

Filipović u intervjuu Tanjugu ukazuje da bi bilo apsurdno da Ferdinand dobije spomenik u Sarajevu, jer je bio predstavnik zemlje okupatora, a BiH, kaže, nema nikakvog razloga za pijetetom prema njemu.

"Spomen ploču sa likom zaslužuje Princip i to na mjestu gdje su bile nekada njegove stope, koje su tokom rata uništene", kaže Filipović i ističe da ne razumije potrebe BiH da abolira svoje okupatore.

Filipović podsjeća da je princ prestolonasljednik u Sarajevo došao kako bi nadgledao manevre austrougarske vojske, koji su se izvodili na granici sa Crnom Gorom i sa Srbijom.

On, takođe, podsjeća da je svojevremeno, čini mu se, kaže, 2007. godine, oštro kritikovao predsjednicu Gradskog vijeća Sarajeva, koja je Otu fon Habzburgu uručila povelju počasnog građanina prijestonice BiH.

Ne mislim, kaže Filipović, da države koje su inicirale da se na Vidovdan 2014. nizom manifestacija u Sarajevu obilježi 100 godiina od Prvog svetskog rata, žele dobro ni BiH, ni narodima koji u njoj žive.

"Mislim da oni žele da operu svoj obraz i svoje ruke, jer su oni takođe saučesnici i proizvođači Prvog svjetskog rata", rekao je Filipović.

On smatra da je obilježavanje te godišnjice trebalo da organizuju bosanske institucije, simpozijumom koji bi bio posvećen isključivo odnosu Bosne i Austrije i osvjetljavanju djelovanja mladeži i drugih političkih faktora u tom periodu. U tom kontekstu bio bi, dodaje, osvijetljen i atentat i sama ličnost Principa.

Govoreći sa svog stanovišta i sa određenom istorijskom distancom, Filipović navodi da se oko Sarajevskog atentata stvara apsolutno nepotrebna i, kako kaže, nažalost loša atmosfera u kojoj se javljaju različiti interesi.

"Gavrilo Princip je sa mog stanovišta i stanovništa odnosa i situacije iz koje nastaje i na koju reaguje - borac za Bosnu i Hercegovinu. On je borac protiv austrougarske okupacije njegove rodne zemlje. On je borac protiv politike Austrougarske koja je bila prozelitska i eksploatatorska", rekao je Filipović.

Za njega je Princip mladi idealista, koji je veoma volio svoju zemlju i mrzeo njenog okupatora, a Ferdinand je bio simbol svega toga. Princip se tome usprotivio aktom lišenim lične mržnje, što je jasno iz dokumenata sačinjenih tokom njegovog isljeđivanja, precizan je Filipović.

Sarajevski atentat se, dodaje, ne može porediti sa terorizmom, jer je u to vrijeme atentat bio legitiman način borbe protiv onih koji su ugnjetavali jednu zemlju, odnosno njen narod.

Opširno opisujući taj period, Filipović ističe da austrogarska okupacija BiH nije bila "posljednja riječ Austrougarskih ambicija" na prostoru Balkana, već se ona projektovala i na druge prostore - dolinu Lima, dolinu Ibra, dolinu Morave i, vjerovatno, dolinu Vardara.

"To je politika, koja je imala svoj izraz u izgradnji tzv. bagdadske željeznice, povezivanjem njemačkog političkog interesa sa Turskom", priča Filipović.

Pritom se, kaže, zaboravlja da je Austrougarska nasilno ušla u BiH, da je pobila veliki broj ljudi prilikom okupacije BiH, da joj se veliki broj građana BiH suprotstavio, kao i da je izazvala veliki egzodus kada je, u prvi mah nakon okupacije, BiH napustilo oko 300 hiljada ljudi.

Zaboravlja se, dodaje, i da je Austrougarska u BiH uselila 200.000 katolika i da je velika sredstva uložila u obnovu katoličkih crkava na području BiH, koje su, nakon što su ojačale, počele da sprovode politiku prisiljavanja stanovništva na katoličanstvo.

Zato su, ističe Filipović, postojali veliki razlozi za ljude koji su živjeli u BiH da se protive Austrougarskoj vladavini i da se protive njenoj politici.

"To protivljenje je imalo nekoliko osnova. Prije svega, Austrija je diskriminisala pravoslavno stanovništvo u pogledu razvoja, tako da je nastao pokret za nacionalno prosvetnu autonomiju Srba. Potom, nastaje i pokret za tzv. prosvetnu autonomiju Muslimana koju je vodio muftija bosanski Džabić", priča Filipović.

Ističe da u tom periodu nastaje tendencija zajedničkog djelovanja Srba i Muslimana, ali isto tako bilo je i razloga da se razvije opozicija sa stanovišta socijalnih prilika i nastanka gradske sirotinje kada se javlja i radnički pokret i socijaldemokratija.

To je, priča on, period i kada širom Evrope nastaju revolucionarni pokreti mladih, među kojima je bila i Mlada Bosna. Svi oni su tada i danas smarani nacionalnim revolucionarima protiv tuđinske vladavine ili protiv socijalnog i nacionalnog ugnjetavanja.

"Mlada Bosna je bila bosanski, a nikako srpski pokret. Bilo je stoga normalno da Srbi BiH smatraju svojom zemljom, jer su u njoj živeli vijekovima i nikada nije bilo postavljano pitanje njihovog izdvajanja", naveo je.

Ističe da se upravo u takvom ambijentu izrodio Princip koji je, iako maloljetan, bio veoma ogorčen zbog vladavine Austrougarske, ne samo zbog toga što je to bila strana sila, već i zbog načina na koji je ona vladala. Zato je, dodaje, postojala velika solidarnost među ljudima protiv Austrije.

Govoreći o vezi između atentata u Sarajevu i Prvog svjetskog rata, Filipović je rekao da je to najobičnija spekulacija koja je davno odbačena u istorijskoj literaturi.

"Nakon Prvog svjetskog rata nastala je ogromna literatura o uzrocima njegovog nastanka i u svim relevantnim istorijiografskim analizama odbačena svaka suštinska povezanost između atentata i uzroka njegovog početka", ukazao je Filipović, istakavši da je Prvi svjetski rat dugo godina unazad "pripreman" u politikama tadašnjih sila.

To je, dodaje, bila želja Njemačke i Austrije da i oni dobiju svoje kolonije, koje su do tada bile u rukama Engleske, Francuske, Španije, Porugala, Holandije i Belgije.

A činjenica da je i Austrija željela rat prozilazi iz načina na koji je postavila ultimatum Srbiji, tako da, kako kaže, na njega nije bilo moguće odgovoriti.

"Ultimatum je sadržavao takve zahtjeve koji bi značili negaciju srpske suverenosti. Nijedna ozbiljna država koja drži do sebe ne može pristati da preda aspekte suverenosti, koji pripadaju isljučivo toj državi u ruke druge države, pa prema tome ni Srbija nije mogla dati pravo Austriji da na njenoj teritoriji vrši istrage, jer bi to bila penetracija nacionalnog prostora", zaključio je Filipović.

(Tanjug/MONDO)