Promocija i projekcija dokumentarnog filma „Novi život“ održana je u utorak u banjalučkom Multipleksu „Palas“.
Projekcija filma Novi život održane je u punoj Sali kina Palas pred više od stotinu gledalaca. Riječ je o filmu realizovanom u produkciji „Mebius Filma“ iz Sarajeva, koji opisuje tešku životnu priču porodice Vidović iz Kozarske Dubice.
“Naš sin živi kroz druge ljude”, riječi su humane porodice Vidović, čiji je dvadesetšestogodišnji sin Slobodan, zvani Bobo, prije sedam godina poginuo u saobraćajnoj nesreći, nakon čega su njegovi organi donirani. Zahvaljujući tome danas živi petoro ljudi...
Nakon što je konstatovana moždana smrt njihovog sina porodica Vidović je odlučila da donira njegove organe i na taj način bar jednim dijelom ublaži tugu i nenadoknadivi gubitak.
“U našoj porodici uvijek se govorilo o ljudima koji u takvim trenucima postupe humano i spasu nečiji život. Uvijek smo podržavali takve odluke, mada nismo tada mislili na našu porodicu. Kada se nesreća dogodila, mi smo odlučili da je to ispravno”, rekao je Milan Vidović, otac nastradalog mladića, nakon promocije filma “Novi život” u Banjaluci.
„Danas smo mi i ljudi kojima su presađeni organi moga sina jedna velika porodica koja se zbližila što je rijetkost jer ljudi samo gledaju interes i ako ga nema ne žele da učestvuju u bilo čemu“, priča ovaj veliki čovjek.
Majka nastradalog mladića Smilja Vidović ističe da što više godine prolaze da joj je draže što pet ljudi živi zahvaljujući organima njenog sina.
„Iako mi je na početku bilo veoma teško na ovaj način moj sin još uvijek živi i ne osjećam da sam ga skroz izgubila. Upoznala sam sve spašene ljude i kada me posjete mnogo mi je lakše. Apelujem na sve ljude ako im se desi slična tragedija da doniraju organe i učine dobro djelo, jer će na taj način lakše preživjeti nestanak i gubitak svog najmilijeg“, poručuje Smilja Vidović.
Film koji je prikazan u organizaciji Instituta za ratno i mirnodopsko izvještavanje trebalo bi da izazove pažnju i reakciju na dobro koje se ipak događa u Bosni i Hercegovini.
Producent i jedan od autora filma Duda Sokolović kaže da je porodicu Vidović odlučila da upozna kada je čula za njihovu priču.
„Njihova odluka je spojila dva klinička centra, u Banjaluci i Tuzli, podstakla ih da prvi put nakon rata, zajedno naprave herojski podvig. Ova filmska priča daje perspektivu našoj djeci da se ipak odluče da ostanu na ovim prostorima. Danas je teško pronaći slične ljude koji nisu dio mržnje koja na neki način vlada medijskom scenom u BiH. A najvažnije je da filmom inspirišemo naše sugrađane da razmišljaju o donaciji organa“, poručuje autorka filma.
Direktni akter ove priče doktor Mirko Stanetić ističe da je ponosan jer je zajedno sa ljekarima iz Tuzle napravio nešto nezamislivo za to doba i za samo par sati spasio jedan život.
„Ubijeđen sam da bi ovakvih slučajeva bilo i više da smo u prilici da se bolje organizujemo. Film bi trebao da bude podstrek rješavanju problema transplatacije u BiH“, rekao je doktor Mirko Stanetić.
Predsjednica Donorske mreže Kantona Sarajevo, Halima Resić istakla je da broj dijaliznih pacijenata u našoj zemlji enormno raste.
„Prema podacima naše donorske mreže u BiH ima oko 2700 pacijenata na dijalizi, a samo 180 pacijenata sa transplantiranim bubregom“
Doktoru Darku Goliću, Vidovići su prvom saopštili odluku o donaciji organa.
„Nažalost primjer porodice Vidović je još uvijek izuzetno rijedak. Ljekari su najmanji problem u tome, trebalo bi riještiti razjedinjena ministarstva, takođe transplaticiona politika je veoma loša, nema sredstava za transplataciju koja je jako skupa niti donatorske mreže i zajedničke liste“
Dokumentarni film “Novi život” će uskoro imati TV premijeru na jednoj domaćih televizija.
Građani BiH ne bi trebalo da zaborave činjenicu da doniranjem organa potencijalno spašavaju najmanje pet života. Transplantacija je u svijetu odavno prihvaćena metoda liječenja oboljenja, ali i povreda mnogih organa. Odavno nije privilegija samo razvijenih zemalja.
Međutim, u Bosni i Hercegovini je ova metoda doživjela potpuni kolaps za razliku od zemalja iz okruženja: Hrvatske, Srbije, Makedonije i Slovenije.
Sve osobe mogu izraziti svoju želju da daruju organe. U vrijeme smrti se određuje je li osoba za to pogodna ili ne. Ne postoji granica za davaoca organa. Odlučujući faktor je stanje organa koji se presađuju, a ne dob. Organi se mogu uzeti samo osobama kod kojih je nastupila moždana smrt, jer bez mozga čovjek ne može da živi.
Ukoliko želite da potpišete donorsku karticu potrebno je da se javite na Kliniku za anesteziju i reanimaciju u Banjaluci ili se raspitajte u najbližoj zdravstvenoj ustanovi.
(Milica Kulić, MONDO)