„Prenesite ljudima da nije u redu da nas sve kažnjavaju zbog djela jednog ili dvojice migranata.“
Ovo nam je na ulazu u kamp Vučjak kazao mladi Avganistanac, odnedavno stanovnik jednog od vjerovatno najtužnijih mjesta u BiH. Vučjak je brdo, od Bihaća udaljeno nešto više od četiri kilometra, gdje trenutno boravi nekoliko stotina migranata.
Ekipa MONDO portala im je bila u posjeti.
Do kampa smo se vozili strmim krivudavim putem koji se pri kraju pretvara u makadam.
Na ulazu sjedi nekoliko policajaca, koji su na sva naša pitanja ljubazno odgovorili – da, slobodno prođite, ne, nema problema da fotografišete i snimate, naravno, slobodno razgovarajte s kim god želite, ukoliko oni hoće.
Kamp se tako može nazvati samo zato što se sastoji od šatora – jednog velikog odmah s lijeve strane i nekoliko desetina manjih, u kojima spava po pet-šest migranata. Sve su muškarci, i to veoma mladi, neki izgledaju kao da imaju jedva 18, a najstariji tridesetak.
Ne izgledaju opasno. Ne zvuče tako. Uglavnom nam se ljubazno smiju, pozdravljaju.
Razgovaramo s mladićem iz Avganistana, koji nam je potvrdio ono što smo nekoliko sati ranije čuli u gradu, a bilo nam je teško da povjerujemo – migrantima nije dozvoljeno da koriste javni prevoz. Ovu odluku donijele su vlasti nakon nekoliko krvavih događaja u kojima je nekoliko migranata izgubilo život, a povrijeđeno je i nekoliko policajaca.
„Zbog loših stvari koje su radili pojedinci među nama – ispaštamo svi. Nismo svi krivi zbog onoga što je uradio neko ko je migrant. Treba da se kazne sve osobe koje rade loše stvari, ali zaista nije u redu da nas sve pošalju da ovdje boravimo“, kaže pokazujući prema šatorskom naselju prepunom smeća, koje nema toalete, ni tekuću vodu, ni struju.
Nekoliko velikih kontejnera za vodu, koje je donio Crveni krst im obezbjeđuje dovoljno za piće, ali o osnovnoj higijeni teško je i razmišljati.
Policija spriječila migrante da se vrate u Bihać
Jedan Pakistanac nas pozdravlja i šaljivo pita „Hoćete li da vas povedem u obilazak?“.
Pored njegovog šatora dvojica njegovih sunarodnika na zemlji razvlače tijesto i pravi nešto nalik na mini pice.
„Tradicionalno pakistansko jelo, dopalo bi vam se“, kažu nam kroz osmijeh.
Svako dalje pitanje, svaka riječ upućena ovim ljudima činila nam se neukusna i kao vrijeđanje dostojanstva ovih ljudi. Osjećaj kolektivne krivice za ovakav tretman malo nam je olakšala rečenica dečka iz Avganistana s kojim smo pričali.
„U Srbiji nam je bilo najljepše. Oni su nas tretirali kao jednake sebi. Nisu nas tukli, ni tjerali. I u BiH su ljudi predivni. Kome god smo zakucali na vrata i zamolili za pomoć, hranu ili novac, niko nam nije rekao ne. Niko od običnih ljudi nije odbio da nam pomogne. Nikad!“, kaže.
Pita nas zašto im Hrvatska ne da azil. „Zato što je međunarodna politika komplikovana stvar“, kažemo. „Zato što vas se boje“, mislimo.
Napuštajući Vučjak s gorkim saznanjem da u 2019. godini u Evropi postoji mjesto gdje ljudi žive kao životinje, samo zato jer sistemsko rješenje ne postoji, nismo mogli a da ne pomislimo kako bi im u zatvoru bilo bolje. Bar bi imali toalet i osnovne uslove za higijenu.
Neka fotografije govore umjesto nas.
Podsjećamo, Misija UN u BiH upozorila je da je ova lokacija neadekvatna za smještaj ljudi i apelovala na vlast da odmah prekinu s transportom. To se, ipak, nije desilo.
"Vučjak predstavlja značajan zdravstveni i bezbjednosni rizik i trenutno nije opremljen za smještaj migranta i izbjeglica po međunarodnim standardima. Područje je smješteno blizu minskih polja. Postoji i velika opasnost od požara ili eksplozije zbog mogućeg prisustva metana koji se nalazi ispod zemlje s obzirom da je na ovoj lokaciji nekada bila deponija. Dok ova dva rizika ne eliminišu nadležne vlasti ovo mjesto je neprikladno za stanovanje ljudi", saopšteno je iz Misije UN u BiH.
