Sve više djece u RS depresivno

Teška ekonomska situacija, visok stepen nezaposlenosti, besperspektivnost i beznađe, posttraumatski stresni poremećaji, neki su od glavnih razloga zbog kojih sve više građana u našoj zemlji ima problema s povećanom depresijom, anksioznošću, poremećajem prilagođavanja,pišu Nezavisne novine.

Depresija nije samo bolest odraslih, već, prema riječima stručnjaka, sve više ugrožava djecu i mlade.

Psihijatri upozoravaju da su nesigurno društveno okruženje, u smislu egzistencijalne ugroženosti, disfunkcionalni porodični odnosi i izloženost različitim psihoaktivnim supstancama, jedan od glavnih faktora koji ugrožavaju mentalno zdravlje mladih.

Ističu da je veoma bitno na vrijeme potražiti pomoć specijaliste za mentalne bolesti, kako bi bilo spriječeno pogoršanje stanja i ozbiljne zdravstvene poteškoće.

Međutim, jedan od glavnih problema kod nas je nedovoljan broj dječjih psihijatara, koji bi mogli podmiriti potrebe ove populacije. Naime, iako djeca i adoloscenti spadaju u najosjetljiviju kategoriju kod koje se javljaju mentalni problemi, u RS trenutno rade samo dva dječja psihijatra i to u Banjaluci i Doboju. Takođe, u RS postoji samo jedno Odjeljenje za dječju psihijatriju, koje radi u okviru banjalučkog Kliničkog centra.

Ranka Kalinić, dječji psihijatar u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje, smatra da dva dječja psihijatra, uz još nekoliko psihijatara koji rade s mladima, nisu dovoljni da pokriju potrebe djece i mladih u RS.

Ovaj dječji psihijatar kaže da nekako i uspiju pokriti potrebe djece iz grada, ali da se problem javlja s potrebama djece koja žive izvan Banjaluke, a posebno one djece koja su nastanjena u ruralnim područjima.

"S obzirom na sva zbivanja koja su se u proteklom periodu kod nas dešavala, na tranziciju koja već dugi niz godina kod nas traje, kao i na okruženje u kojem danas naši mladi žive, ugroženo je njihovo mentalno zdravlje, zbog čega je, naravno, povećana i potreba za većim brojem psihijatara", navodi Kalinićeva.

Prema njenim riječima, na mentalno zdravlje mladih utiču mnogobrojni faktori od kojih su najznačajniji porodično okruženje, školsko okruženje i uticaj vršnjačke grupe, kao spoljni faktori, te genetska predispozicija i psihička otpornost (rezilijentnost), kao unutrašnji faktori.

Zavisno od uzrasta i problemi zbog kojih se mladi javljaju psihijatru su različiti.

Poremećaji: "U predškolskom uzrastu to su najčešće razvojni problemi kao što su poremećaji u razvoju motorike, govora, emocionalni poremećaji... U školskom uzrastu su najčeće različiti problemi koji se ispoljavaju kao teškoće učenja i poremećaji ponašanja, dok su u adolescentskom uzrastu to različita ispoljavanja depresivnog reagovanja i adoloscentske krize", pojašnjava Kalinićeva.

Prema njenim riječima, postoje mladi koji su pod većim rizikom za nastanak mentalnih poremećaja.

"U prvom redu to su djeca čiji jedan ili oba roditelja imaju problema s mentalnim zdravljem, zatim djeca bez roditeljskg staranja, djeca koja imaju neku hroničnu somatsku bolest, kao i djeca invalidi", navodi Kalinićeva.

Ovaj dječji psihijatar napominje da je veoma važno potražiti stručnu pomoć čim budu primijećene određene promjene u ponašanju, istakavši da pravovremeno započet tretman garantuje uspjeh u liječenju.

Prema riječima psihijatra Marije Burgić-Radmanović, šefa Odjeljenja za dječju psihijatriju, koje radi u okviru banjalučkog Kliničkog centra, na ovom odjeljenju se trenutno liječi devetoro djece.

"Na Odjeljenju se liječe djeca i adolescenti s težim psihijatrijskim poremećajima kod kojih je neophodno izdvajanje iz porodice i 24-časovni nadzor i praćenje. Radi se o suicidalnim pacijentima, pacijentima sa različitim psihotičnim poremećajima, težim adolescentnim krizama, poremećajima raspoloženja, kao i težim poremećajima ishrane. Takođe, u pitanju su i djeca i mladi s teškim oblicima poremećaja ponašanja, s izraženim poteškoćama u školi, djeca i mladi kod kojih su ustanovljena intenzivna strahovanja, hiperaktivna djeca, autistična djeca...", navodi Burgić-Radmanovićeva.


"U liječenju djece najčešće se primjenjuje više terapijskih procedura i postupaka, koji su samo dio jednog sveobuhvatnog terapijskog plana. Sve naše intervencije su usmjerene ka djetetu i simptomima njegove bolesti, a takođe i djetetovom socijalnom okruženju kao što su porodica, predškolske ustanove, škola... To podrazumijeva timski rad i uključivanje profesionalaca različitih profila. Ono što je važno jeste obavezno uključivanje roditelja u proces liječenja djece, jer je to sastavni dio liječenja i procesa izlječenja djece", pojašnjava Burgić-Radmanovićeva, dodajući da je tamo gdje postoji dobra saradnja s roditeljima oporavak djeteta brži.

"Mentalno zdravlje djece posebno ugrožava loša klima odrastanja, izloženost nasilju i zanemarivanju, konfliktni odnosi u porodici, razarajuće porodične interakcije, hladna i neprijateljska atmosfera u porodici, neadekvatno roditeljstvo, nepodržavajuća okolina, traumatski događaji... Sve to izuzetno negativno djeluje na mentalno zdravlje i oštećuje globalno funkcionisanje djeteta", poručuje Burgić-Radmanovićeva.

 Međutim, prema riječima ovog psihijatra, jedan od problema leži u činjenici što naše društvo još ima negativan stav prema mentalnim poremećajima, a odlazak psihijatru kod mnogih i dalje predstavlja "tabu" temu.

"Nažalost, još postoji stigma kada je u pitanju mentalna bolest, pa mnogi ne traže stručnu pomoć zbog srama, neprihvatanja i etiketiranja. Mnogi od njih tiho pate ili pate sami. Izvan patnje i odsustva zaštite leže granice žigosanja, stida i isključenja", navodi Burgić-Radmanovićeva.

Iako su mentalno i tjelesno zdravlje međusobno duboko i kompleksno povezani, ovaj psihijatar upozorava da se mentalnom zdravlju i mentalnim poremećajima ne pridaje isti značaj kao tjelesnom zdravlju. Umjesto toga, nažalost, budu u velikoj mjeri ignorisani ili zanemareni.
Antidepresivi

O sve češćim poremećajima mentalnog zdravlja govori i povećana upotreba antidepresiva u posljednjih nekoliko godina.

"U ukupnoj potrošnji lijekova koji budu izdavani na recept, na trećem mjestu se nalaze lijekovi koji djeluju na nervni sistem, a tu spadaju i lijekovi koje koriste mentalno oboljela lica", navodi Nikolina Dušanić, portparol Fonda zdravstvenog osiguranja RS.

Prema njenim riječima, najčešće budu propisani antidepresivi i lijekovi za smirenje, diazepam, flufenazin, haloperidon, klozapin, risperidon.

Za antidepresive i lijekove za smirenje Fond je u 2009. godini izdvojio oko 2,7 miliona KM, dok je u 2008. godini trošak iznosio oko 2,2 miliona KM.

U Fondu zdravstvenog osiguranja RS ističu da lijekovi za smirenje i antidepresivi ne smiju biti izdavani bez nalaza ljekara ili recepta. U apotekama, bez recepta, mogu biti kupljeni jedino lijekovi za smirenje koji su na biljnoj bazi, a i njihova upotreba je znatno povećana.
Depresija

"Djeca često izražavaju tugu putem razdražljivosti i frustracija, napada bijesa i problema u ponašanju. Ova djeca mogu biti manje gipka, poletna ili spontana. Mogu izgledati ozbiljna, odsutna ili bolesna, a često znaju i spontano pokazivati stanja plača ili razdražljivosti", navodi Burgić-Radmanovićeva.

Iz Doma zdravlja navode da je u prvih osam mjeseci ove godine tim za djecu i adolescente u Centru pružio 7.230 usluga. Pregledano je 2.226 djece i adolescenata uzrasne dobi od dvije do 19 godina, od čega je 423 djece i adoloscenata pregledano prvi put.

(MONDO)