Iseljavanje Srba nije običan problem jer je Kosovo srce srpske istorije, kulture i vjere, piše američki list daleke 1982. godine.
Uvrede, zastrašivanja, skrnavljenje grobova i drugi vidovi pritisaka na Srbe na Kosovu i Metohiji nisu novijeg datuma, već traju decenijama. Tačno prije 40 godina, čuveni "Njujork tajms" je pisao kako Srbi napuštaju tadašnju autonomnu pokrajinu, uplašeni i zabrinuti za svoju bezbjednost.
Tog 12. juna 1982. list piše o Danilu Krstiću i njegovoj porodici koji žive u mijestu Bec u opštini Đakovica, a bave se poljoprivredom - uzgajaju pšenicu i duvan. Oni su, navodi "Njujork tajms", Srbi koji se slažu sa komšijama Albancima.
U Becu nije bilo ozbiljnijih problema između Srba i Albanaca, ali su Srbi u nekim od susjednih sela navodno maltretirani od strane Albanaca i spakovali su se i napustili svoje domove.
Egzodus Srba je nesumnjivo jedan od glavnih problema sa kojima vlasti moraju da se bore na Kosovu", ističe se u tekstu.
Neredi koji su desili 1981. godine, u kojima je poginulo devetoro ljudi, šokirali su ne samo nemirnu AP KiM, već i cijelu zemlju.
Formiranje velike Albanije
U junu 1982. godine je 43-godišnjeg Srbina Miodraga Šarića pucao i ubio komšija Albanac Ded Krasnići u selu u blizini Đakovice, "što je bilo drugo ubistvo Srbina od strane Albanca na Kosovu ove godine (1982)".
Lokalni politički i drugi nadležni organi osudili su ubistvo kao "teško krivično djelo" koje bi moglo da ima ozbiljne posljedice. Pet članova porodice Krasnići je uhapšeno i istraga se nastavlja.
"Vlasti su na različitim nivoima reagovale na nasilje na Kosovu, očigledno pokušavajući da izbjegnu antagonizaciju albanske većine", pa su preduzete brojne političke, ekonomske i druge mjere.
U privatnim razgovorima, nastavlja "Njujork tajms", neki zvaničnici priznaju da je uspon albanskog nacionalizma u društvu koje se zasniva na ravnopravnosti različitih nacionalnosti rezultat grešaka iz prošlosti – "u početku zanemarivanja i diskriminacije, a u novije vrijeme neuspjeha da se djeluje protiv secesionističkih sila koje žele podjelu, ili čak ne priznavanja da takve sile postoje".
"Nacionalisti imaju platformu od dvije tačke, prvo da uspostave ono što oni zovu etnički čista albanska republika, a zatim spajanje sa Albanijom da bi se formirala velika Albanija", kaže Bećir Hoti, izvršni sekretar Komunističke partije Kosova i Metohije, prenosi list.
Hoti, koji je Albanac, zabrinut je zbog političkih pritisaka koji su primorali Srbe da napuste Kosovo i dodaje da je sada važno da se uspostavi klima bezbjednosti i povjerenja.
"Iseljavanje Srba nije običan problem jer je Kosovo srce srpske istorije, kulture i vjere. Srbi su na ovim prostorima od sedmog vijeka, mnogo prije nego što su ovdje osnovali svoju dinastiju u 12. vijeku", piše "Njujork tajms".
57.000 Srba je napustilo Kosovo
Oko 57.000 Srba napustilo je Kosovo u poslednjoj deceniji, a broj se znatno povećao nakon nereda u martu i aprilu prošle godine (1981), kaže Vukašin Jokanović, takođe član Komunističke partije Kosova i Metohije.
Jokanović, bivši predsednik Komisije za migracije formirane nakon prošlogodišnjih nemira, rekao je da je uzrok migracije Srba "u suštini političke prirode".
Komisija je navela četiri osnovna razloga za odlaske: socijalno-ekonomski, uobičajena migracija iz ovog nerazvijenog područja, sve nepovoljnija društveno-politička klima, kao i direktni i indirektni pritisci.
Jokanović je ocijenio da su pritisci na Srbe "uznemirujući" i precizirao da oni uključuju lične uvrede, oštećenje srpskih grobova i paljenje sijena, sječu drva i druge napade na imovinu kako bi se Srbi natjerali da odu.
Popis iz 1981. godine pokazao je da Kosovo ima 1.584.558 stanovnika, od kojih su 77,5 odsto bili etnički Albanci, 13,2 odsto Srbi i 1,7 odsto Crnogorci. Prema popisu iz 1971. godine, od 1.243.693 stanovnika, 73,8 odsto je albansko, 18,4 odsto srpsko i 2,5 odsto crnogorsko.
Psihološki rat
U nedavnoj posjeti Kosovu, Nikola Ljubčić, predsjednik Predsedništva Srbije i bivši ministar odbrane, izrazio je posebnu zabrinutost zbog nastavka egzodusa Srba.
"Etnički čisto Kosovo uvijek će biti razlog za nestabilnost", rekao je Ljubičić i dodao da se Jugoslavija "nikada neće odreći ni jedne stope svoje zemlje".
Razgovori sa Srbima i Albancima u različitim dijelovima pokrajine pokazali su da su oni generalno zabrinuti zbog srpske migracije, ali da ne znaju šta da rade u vezi sa tim. Neki ljudi su to opisali kao "psihološki rat", ali nisu mogli da objasne ko je kriv, navodi list.
U Prištini, glavnom gradu pokrajine, ljudi kažu da se osjećaju relativno bezbedno jer su vlasti "budno pazile". Iako vojska nije morala da interveniše, postoji veliko prisustvo policije.
Poslije razbijanja albanskih nacionalista, kada je oko 300 njih osuđeno, oni su promijenili taktiku, preselivši se u sela, gdje je manja bezbjednosna kontrola.
U nekim mješovitim zajednicama bilo je izvještaja o pritiscima na poljoprivrednike da jeftino prodaju svoju zemlju i o albanskim trgovcima koji odbijaju da prodaju robu Srbima.
"Ne želimo da idemo jer imamo veliku farmu. Naša imanje nije dirano, ali ima vrijeđanja i zastrašivanja, pa se osjećamo neprijatno", rekla je supruga srpskog poljoprivrednika u jednom selu u blizini Prištine. Ona je navela da je nekoliko komšija otišlo, a njeni sinovi koji su planirali da grade novu kuću su odustali od toga, dok ne vide kako će se stvari odvijati.
(RT)