Hrvat Valentin Ćorić je od ovog ponedjeljka slobodan čovjek nakon što je odslužio 16-godišnju kaznu za ratne zločine u haškom tribunalu. U autobiografiji koju je predstavio u Zagrebu ispisao je zanimljive detalje o boravku u zatvoru.
Valentin Ćorić prvo optuženik, a onda i osuđenik i haškom tribunalui predstavio je u petak u Zagrebu meomarsku knjigu "In vino libertas" o dugogodišnjem boravku u haškom zatvoru.
Ćorić je od ponedjeljka postao slobodan čovjek nakon što su istekle sve zabrane vezane uz njegovo prijevremeno i uslovno puštanje iz zatvora (u januaru 2019., nakon što je odslužio više od dvije trećine šesnaestogodišnje kazne).
Ćorić je bio načelnik Uprave vojne policije Hrvatskog vijeća odbrane (HVO-a), a onda i ministar unutrašnjih poslova "Herceg-Bosne", a nakon višegodišnjeg suđenja zajedno s preostalim pripadnicima takozvane "hrvatske šestorke" (Jadrankom Prlićem, Brunom Stojićem, Slobodanom Praljkom, Milivojem Petkovićem i Berislavom Pušićem) u novembru 2017. osuđen je za brojne zločine protiv civilnog stanovništva u vrijeme hrvatsko-bošnjačkih sukoba u BiH, podsjeća Jutranji list.
List piše da u Ćorićevom zatvorskom dnevniku dominiraju priče vezane za ilegalnu proizvodnju vina tokom njegovog trinaestogodišnjeg boravka u Hagu.
"U ovom zatvoru u kojemu čamim godinama nisam se držao samo jedne banalne zabrane: propisa da grožđe koje mi zatvorske vlasti po narudžbi isporuče moram odmah pojesti. Držeći se svoje porodične tradicije, igrao sam se grožđem i od njega spravljao vino te tako sebi i ljudima kraj sebe malo olakšao golo preživljavanje u mučnim godinama", piše Ćorić.
S proizvodnjom vina u zatvorskoj ćeliji počeo je, kaže, brzo nakon što je u aprolu 2004. stigao u Ševeningen (kod Haga).
"Stolno grožđe koje smo mogli naručiti u zatvorskoj kantini riješilo je osnovno pitanje proizvodnje - nabavku sirovine. Nakon što je grožđe bilo nabavljeno, uslijedilo je njegovo gnječenje i odvajanje peteljki. Za skupljanje mošta uzeli smo zatvorski lonac od osam litara. Lonac je preuzeo ulogu vinske bačve... Uvijek je bila nadohvat ruke, nije golema, bila je zgodna za miješanje... Ćelija mi je zamirisala kao da sam u paočkom podrumu".
U ljeto 2004. potekle su prve litre ilegalnog haškog vina, a proizveo ga je više od 1200 litara.
"Prolazile su godine našeg robijanja, a s njima i zatvorske berbe. U ilegalnim podrumarskim aktivnostima bili smo sve oprezniji, ali i uporni. Vjerovali smo da tako vraćamo makar malo otete slobode. Nismo pili da bismo ugasili žeđ, nego da utažimo želju za životom izvan tamnice. Od početka zatvorske proizvodnje minulo je već deset godina. Strahovi od otkrivanja bili su realni, gubili smo pokoju bitku, ali nismo posustajali. U tom dugom razdoblju proizveli smo i popili više od 1.200 litara vina. Zatvorska je uprava s vremenom ipak doznala što se događa. U zatvorskim nam je kontraudarima oduzeto više od sto litara", prisjetio se Ćorić u memoarima.
Vino su pili i u njegovoj su proizvodnji i nabavci sirovine - grožđa koje su kupovali u zatvorskoj kantini - učestvovali ne samo Ćorić i njegovi drugari iz "hrvatske šestorke", ne samo drugi hrvatski generali zatočeni u Hagu, nego i mnogi drugi optuženici i osuđenici za ratne zločine počinjene u ratovima u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu.
Među pomagačima i konzumentima bili su Hrvati poput Darija Kordića i Mladena Markača, ali i mnogi Srbi - od Mile Mrkšića preko Ratka Mladića do samog Slobodana Miloševića:
"Miloševića nismo častili vinom, ali je osjetio miris iz moje ćelije, pa nam je poručio da se pripazimo. Veći dio vremena Milošević bi stajao izvan ćelije, rado se upuštajući u razgovore sa zatvorenicima, ali i njihovim posjetiocima. Taj bogati predsjednik Srbije navodno je svima plaćao račune za naručenu hranu", piše Ćorić, napominjući da je Milošević boravio u ćeliji do njegove.
(MONDO/Jutarnji list)
