U crkvi Svetog Marka u Beogradu i u crkvi “Svete trojice“ u Banjaluci u utorak je služen parastos poginulima u Medačkom džepu.
U crkvi Svetog Marka u Beogradu i u crkvi “Svete trojice“ u Banjaluci u utorak je služen parastos poginulima u Medačkom džepu.
Parastos je služen povodom 15. godišnjice od napada hrvatske vojske na sela Medak, Divoselo i Čitluk.
Predsednik Udruženja porodica nestalih i poginulih u Krajini i Hrvatskoj Čedomir Marić je rekao da su polovina ubijenih u Medačkom džepu bili civili i da se to Udruženje već godinama trudi da se ne zaboravi zločin i žrtve.
"Počinioci tih zločina nisu adekvatno kažnjeni i to je ono što čini nezadovoljim porodice poginulih", rekao je Marić novinarima.
Direktor Informaciono-dokumentacionog centra "Veritas" Savo Štrbac izjavio je da Hrvatska i dalje opstruiše povratak Srba u tu zemlju, navodeći da zvanični Zagreb "sramotnim presudama" hrvatskim generalima koji su optuženi za zločine u Medačkom džepu "poručuje Srbima da za njih u Hrvatskoj nema mesta".
"Mi Srbi se i dalje moramo boriti da i direktni i indirektni počinioci zločina budu izvedeni pred lice pravde, ali ne onako lice pravde koje je pokazao Županijski sud u Zagrebu", izjavio je Štrbac.
Prema podacima Dokumentaciono-informacionog centra Veritas, među njima je bilo i 17 žena. Hrvatska strana je po završenoj akciji predala srpskoj strani 52 leša, a pripadnici UNPROFOR-a pronašli su naknadno još 18 leševa koji su većinom bili masakrirani.
Hrvatska vojska je 9. septembra 1993. godine iznenada napala podvelebitska sela u okolini Gospića koja su bila već 18 meseci pod zaštitom snaga UN.
U maju 2000. istražioci su pronašli još 11 leševa skrivenih u septičkoj jami u nekadašnjem srpskom delu Gospića, od kojih je šest identifikovano DNK metodom, naveo je "Veritas". Na spisku nestalih i neidentifikovanih još se nalazi 12 osoba.
Dokumentaciono-informativni centar "Veritas" kritikovao je hrvatsko pravosuđe da primenjuje dvostruke standarde u procesima za zločine nad Srbima i nesrbima počinjenim u ratu u Hrvatskoj. "Optuženim Srbima se i za samu pripadnost nekoj jedinici na čijem području se desio neki zločin nad nesrbima i za daleko lakše posledice (bez smrtnih) često izriču i maksimalne zakonske kazne", navodi se u saopštenju.
Centar "Veritas" navodi da u slučajevima u kojima je nesporno utvrđen zločin nad Srbima pravosuđe Hrvatske sprovodi "igru ping-pong suđenja" i stvara problem kod utvrđivanja odgovornosti.
Za zločine u Medačkom džepu Haški tribunal podigao je optužnice protiv trojice generala hrvatske vojske - Janka Bobetka, Rahima Ademija i Mirka Norca, koji su se teretili za zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja rata. Prema optužnici, snage hrvatske vojske su pod njihovom komandom tokom ofanzive na Medački džep "potpuno uništile selo, lišavajući srpsko civilno stanovništvo kuća i domaćinstava".
Do suđenja pred Haškim tribunalom, ipak, nije došlo, pošto je, u septembru 2005. godine, Veće za prosleđivanje toga suda "slučaj Ademi i Norac" prebacilo u nadelžnost hrvatskog pravosuđa, koje je 22. novembra 2006. godine preko nadležnog tužilaštva, podiglo “domaću” optužnicu protiv njih.
Navedenom optužnicom Ademi, “kao visoki oficir HV s činom brigadira i na položaju vršioca dužnosti zapovednika Zbornog podurčja Gospić”, a Norac “kao oficir HV s činom pukovnika i na položaju zapovjednika Sektora, odnosno grupe formirane upravo za potrebe operacije 'Džep '93'” terete se da su počinili krivična dela protiv čovečnosti i međunarodnog prava. Oni se, naime, terete za dva krivična dela - ratni zločin protiv civilnog stanovništva i krivično delo ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika.
U junu 2007. godine započeo je glavni pretres u ovom predmetu pred Županijskim sudom u Zagrebu, koji je završio 31. maja ove godine usmenim objavljivanjem nepravosnažne presude. Pisani primerak presude još nije završen, ističu u Veritasu. Za godinu dana, koliko je trajao glavni pretres, saslušano je oko stotinu svedoka i izvedeni su mnogi materijalni dokazi.
U toku glavnog pretresa čule su se i priče o likvidacijama ljudi koje po monstruoznosti načina izvršenja prevazilaze i maštu najizopačenijih umova. One su ilustrovane kao nabijanje jedne žene na kolac, zatim odsecanje glave, rezanje prsa na parčiće i rasporivanje ženskog tela, bacanje živih žena u plamen sopstvenih kuća, grupno gađanje noževima retardiranog mladića obešenog naglavačke o stablo.
Takođe, bilo je opisa poput skrivanja masakriranih i oskrnavljenih leševa u septičku jamu a prikazani su i šokantni snimci masakriranih potpuno golih leševa poređanih u nizu od jedan do 51, nakon što ih je hrvatska strana predala srpskoj.
Sud je, međutim, izrečenom presudom utvrdio da su u Medačkom džepu počinjeni ratni zločini nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima, kako je to utvrđeno i na osnovu izvedenih dokaza, ali zanemaruje činjenice i odlučuje da Norca oslobodi, a da Ademija blago kazni.
Ova presuda zapravo pokazuje da hrvatska država još nije spremna da se suoči sa tamnijom stranom svoje nedavne prošlosti, smatraju u Veritasu i ukazuju da ona s druge strane neće podstaći prognane Srbe da se, nakon 15 godina, počnu vraćati u još uvek potpuno pusta i šikarom obrasla sela Divoselo, Čitluk i Počitelj.
Što se Bobetka tiče on je do 29. aprila 2003, kada je umro, sve vreme bio u zagrebačkoj bolnici, podsećaju iz Veritasa.
(agencije/MONDO)