Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman razmatrao je u ljeto 1995. naseljavanje hrvatskih emigranata iz Južne Amerike u Kninsku krajinu
Tuđman je razmatrao i razmjenu Srba iz istočne Slavonije za Hrvate iz Vojvodine, čulo se na suđenju Antu Gotovini pred Haškim tribunalom u petak.
Generali Gotovina (53), Ivan Čermak (59) i Mladen Markač (53) optuženi su za progon, prisilno premještanje i deportaciju, pljačkanje javne i privatne imovine, bezobzirno razaranje naselja, ubistva i nehumana djela i okrutno postupanje prema srpskim civilima u Kninskoj krajini od početka avgusta do kraja septembra 1995.
Prema optužnici, na čelu "udruženog zločinačkog poduhvata", čiji je cilj bilo trajno uklanjanje srpskog stanovništva iz Kninske krajine, bio je predsjednik Tuđman.
Unakrsno ispitujući drugog svjedoka Gotovinine odbrane, Vesnu Škare - Ožbolt - u kritično vrijeme zamjenicu šefa Tuđmanovog kabineta - zastupnici optužbe opširno su citirali transkripte Tuđmanovih razgovora sa saradnicima tokom kojih je, poslije operacije Oluja, razmatrao naseljavanje hrvatskih izbjeglica iz BiH, ali i emigranata iz Južne Amerike, u napuštene srpske kuće u Kninskoj krajini.
Tužioci su citirali Tuđmanove riječi da hrvatska država o svom trošku "mora dovesti Hrvate iz Argentine i Čilea...da dođu i da izaberu kuće", zajedno sa izbjeglicama iz BiH.
Škare-Ožbolt je uzvratila da ta ideja "nikada nije realizovana", a Tuđmanovi saradnici često su mu pominjali ideje "koje nisu bile baš pametne"
Po transkriptima optužbe, hrvatski predsjednik je prethodno, 11. avgusta 1995, sa ministrom Juretom Radićem i premijerom Nikicom Valentićem razmatrao plan za "privremeno oduzimanje" imovine izbjeglim Srbima koji ne polože pravo na nju u roku od tri mjeseca, koji je kasnije pretvoren u zakon.
Škare-Ožbolt je tvrdila da je namjera hrvatskih vlasti bila da "privremenim raspolaganjem" kućama Srba koji su otišli iz Kninske krajine zbrinu hrvatske izbjeglice iz Banjaluke.
"To područje bilo je prazno, a iz Banjaluke su stalno stizale protjerane izbjeglice... Jedini način je bio da se smjeste u te kuće... Namjera nije bila da se trajno nasele tu, nego privremeno, dok se ne stvore uslovi za povratak u Banjaluku. Rasprava jeste tekla tako, ali je konačni rezultat bio Zakon o privremenom oduzimanju imovine", rekla je svjedokinja.
U jednom od razgovora, koje su citirali tužioci, ministar za obnovu i izbeglice Radić je sugerisao da bi tim mjerama bilo obezbijeđeno da u Hrvatskoj ne bude "više od 10 odsto Srba", na šta je Tuđman uzvratio: "Ni 10 odsto".
"Tuđman je imao razne priče za razne prilike... Moguće je da je to i rekao, ali te riječi treba staviti u kontekst... To nikada nije sprovedeno u djelo", tvrdila je Škare-Ožbolt.
Na konstataciju zastupnice optužbe da ti razgovori odražavaju namjeru Tuđmana i hrvatskog državnog vrha da smanje broj Srba u Hrvatskoj oduzimanjem njihove imovine i naseljavanjem hrvatskih izbjeglica, svjedokinja Škare-Ožbolt više puta je odgovorila da to nije tačno.
Svjedokinja je tvrdila i da su zakonom o privremenom oduzimanju imovine, hrvatske vlasti omogućile "Srbima koji nisu željeli da žive u Hrvatskoj da svoju imovinu prodaju na tržištu ili hrvatskoj državi".
Zastupnica optužbe je, na to, svjedokinji navela odredbu zakona kojom se Srbima koji se ne prijave hrvatskim vlastima u roku od tri mjeseca "zabranjuje" raspolaganje imovinom, a Škare-Ožbolt je odgovorila da je to bilo privremeno.
Tužioci su, kao dokaz o politici namjernog smanjivanaj broja Srba u Hrvatskoj, citirali i razgovor u kojem je Tuđman sa šefom kabineta Hrvojem Šarinićem i premijerom Valentićem razmatrao razmjenu srpskog stanovništva iz istočne Slavonije za Hrvate iz Vojvodine.
Škare-Ožbolt je, međutim, ocijenila da su tema razgovora "Srbi koji apsolutno nisu htjeli da žive u Hrvatskoj" i koji "nisu mogli biti primorani da ostanu".
"Tada su Hrvati bili protjerivani iz Vojvodine, a ovo je bio prijedlog da se obavi humana razmjena stanovništva, a ne silom", kazala je svjedokinja.
(Beta)