Suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću - Frenkiju počelo je pred Haškim tribunalom u odsustvu oboljelog Stanišića.
Sudsko vijeće odbilo je zahtjev njegove odbrane za odlaganje dok Stanišića ne pregleda psihijatar.
Takođe, Stanišić je odbio da suđenje prati iz pritvora preko video veze.
Tužilac Dermot Grum rekao je pred Haškim tribunalom, u uvodnoj riječi na suđenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću-Frenkiju, da su optuženi dali srpskim paravojnim snagama "dozvolu za ubijanje" i etničko čišćenje nesrba tokom ratova u Hrvatskoj i BiH.
Stanišić (58) i Simatović (59) optuženi su u četiri tačke za zločine protiv čovječnosti (progon, ubistva, deportacije i prisilno premeštanje), a jedna tačka optužnice im na teret stavlja kršenje zakona i običaja ratovanja (ubistvo) u Hrvatskoj i BiH 1991-95.
Stanišić je u to vrijeme bio načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, a Simatović njegov pomoćnik i prvi komandant jedinice za specijalne operacije (JSO).
Tvrdeći da su Stanišić i Simatović odgovorni, između ostalog, za strijeljanje šest muslimanskih dječaka i muškaraca iz Srebrenice koje su u leto 1999. kod Trnova počinili pripadnici paravojne formacije "škorpioni", tužilac Grum je ocijenio da je snimak tog pogubljenja "možda najšokantniji dokaz" u istoriji Tribunala.
Snimak streljanja, koji su načinili pripadnici "škorpiona", prvi put je prikazan na suđenju Slobodanu Miloševiću pred Tribunalom 2006. godine, nakon čega su vlasti Srbije počinioce uhapsile i izvele pred sud.
Snimke smotre Škorpiona uoci odlaska na ratište, koje je prikazao, tužilac je nazvao još šokantnijim, "zato što pokazuju da počinioci nisu bili banda kriminalaca, već dobro obučena, opremljena i plaćena jedinica srpske Državne bezbjednosti".
"Oni su imali dozvolu da očiste teritorije Hrvatske i BiH od nepoželjnih naroda, imali su dozvolu da ubijaju", naglasio je Grum, navodeći da su za formiranje, obučavanje i upravljanje takvim jedinicama bili nadležni Stanišić i Simatović, "ponosni osnivači grupe naoružanih i opasnih ljudi".
Kao dokaz za to, Grum je prikazao deo filma sa proslave godišnjice Jedinice za specijalne operacije SDB Srbije iz maja 1997. u Kuli. Na snimku, poslije obilaska centra JSO, Stanišić predaje Miloševiću poklon uz reci: "Ponosni smo na jedinicu i na priliku da služimo narodu u ovo sudbonosno vrijeme".
Ubistvo u Trnovu i druge zločine nad Muslimanima, razlicite jedinice pod Stanišićevom i Simatovićevom kontrolom počinile su u okviru zajedničkog zločinačkog poduhvata koji je osmislio Slobodan Milošević, a čiji je cilj bio da se nesrbi uklone sa teritorija nove zamišljene srpske države, naglasio je tužilac.
Milošević je, po riječima tužioca Gruma, bio "pokretačka snaga" tog zločinačkog poduhvata, a tužioci će tokom suđenja dokazati da su Stanišić i Simatović sa njim imali bliske odnose.
Grum je kazao da je za ostvarenje tog cilja Miloseviću 1991. bilo "nužno da formira paravojnu formaciju koja se može prikriveno i protivzakonito uputiti u Hrvatsku i BiH kako bi delovala na stvaranju etnički čistih teritorija" i da je to učinio preko SDB, odnosno Stanišića i Simatovića.
U tome je, naznačio je tužilac, Stanišiću finansijski pomagao Mihalj Kertes, tada zvaničnik "Dafimenta, jedne od najvećih srpskih banaka".
Tužilac je u sudnici pustio izvod iz tajno snimljenog razgovora u kojem Kertes kaže vođi bosanskih Srba Radovanu Karadžiću da je "Sloba dao meni i Stanišiću odriješene ruke".
Stanišić je optužen za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH 1991-95. godine, kada je on bio načelnik Službe državne bezbjednosti Srbije, a Simatović njegov pomoćnik i prvi komandant Jedinice za specijalne operacije.
Stanišića i Simatovića su uhapsile vlasti Srbije tokom operacije "Sablja", poslije ubistva premijera Zorana Đinđića, 12. marta 2003.godine. Stanišić je prebačen u Hag 11. juna, a Simatović 30. maja te godine.
U prvom pojavljivanju pred sudijom, obojica su izjavila da nisu kriva. Stanišić i Simatović su prvi put na privremenoj slobodi bili od decembra 2004. do februara 2008. godine.
(agencije/MONDO)