Optuženi Vojislav Šešelj sugerisao je suđenju pred Haškim tribunalom da su se dobrovoljci SRS povukli sa ratišta u Hrvatskoj i BiH zajedno sa JNA.
On je dodao i da stranka nije kontrolisala pojedince koji su ostajali na frontu.
Tokom unakrsnog ispitivanja, svedok VS-1058 je to prihvatio, ali je ostao pri iskazu da je s proljeća 1992. iz istočne Slavonije, u koju je došao kao dobrovoljac SRS-a, bio upućen na ratište u BiH kao pripadnik MUP-a Srbije, poslije obuke kojoj je prisustvovao i visoki zvaničnik SDB Srbije Franko Simatović zvani Frenki.
Šešelj nije opovrgavao svjedokovu izjavu da je u maju 1991. Otišao na front u istočnoj Slavoniji kao dobrovoljac radikala. Na Šešeljevo pitanje, svjedok, koji je iz Smedereva, ponovio je da mu niko u SRS-u prije odlaska nije rekao da ide u borbu za Veliku Srbiju.
"Za to ne bih ni išao u borbu", napomenuo je.
VS-1058 je, na Šešeljevu sugestiju, potvrdio da su se poslije postizanja Vensovog plana dobrovoljci radikala vratili u Srbiju, a da je on ostao na tom području, zaposlivši se u "policiji" tadašnje
SAO Slavonija, Baranja i zapadni Srem.
Osvrćući se na svjedokovu izjavu da su ga pripradnici MUP-a Srbije u martu 1992. obučavali u kampu Pajzoš kod Iloka, prije prebacivanja u okolinu Bosanskog Šamca, Šešelj je sugerisao da je logor za obuku
držala JNA.
Svjedok je, međutim, ostao pri iskazu da je - sa drugim pripadnicima jedinice predvođene Srećkom Radovanovićem zvanim Debeli, koga je juče označio kao člana SRS-a - u Pajzošu dobio legitimacije MUP-a Srbije.
Ponovio je i da im je uputstva prije odlaska u BiH dao tadašnji pomoćnik načelnika Službe državne bezbjednosti Srbije Franko Simatović - Frenki.
Šešelj je uzvratio da mu je Simatović, optužen za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj i BiH, u pritvoru Tribunala potvrdio da je bio u Pajzošu, ali "u centru za prisluškivanje u Titovoj vili".
"Frenki mi je rekao i da je tamo video Srećka Radovanovića, ali da nisu imali odnos nadređeni-podređeni", kazao je Šešelj.
"To on kaže", odgovorio je svjedok.
VS-1058 potvrdio je da je jedinica bila prebačena u Bosanski Šamac helikopterima JNA i da je zatim pod komandom 17. taktičke grupe JNA učestvovala u napadu na grad.
Povodom tvrdnje svjedoka da su pripadnici jedinice Slobodan Miljković Lugar i "Debeli Musa" u aprilu 1992. učestvovali u zločinu nad Muslimanima u selu Crkvina, Šešelj je tvrdio da "Debeli Musa" nije
ista osoba kao Srećko Radovanović-Debeli. Svedok je to potvrdio.
"U Crkvinama je bio Debeli Musa i on je učestvovao u zločinu... Srećko Radovanović je tog dana bio u Bosanskom Šamcu ili Pelagićevu", rekao je VS-1058.
Šešelj je tvrdio, a svjedok prihvatio, i da su se Radovanović I Miljković sa jedinicom povukli iz Bosanskog Šamca zajedno sa JNA sredinom maja 1992, a da su se kasnije vraćali "samostalno" i "za novac", u privatnom dogovoru sa srpskim vlastima u gradu.
Optuženi je sugerisao i da je svjedok, koji je u Bosanskom Šamcu bio ranjen, mogao ostvariti pravo na "vojnu invalidninu" samo na osnovu ratnog staža upisanog u vojnu knjižicu.
VS-1058 to je negirao, tvrdeći da su sve legitimacije ostavili u logoru Pajzoš prije prelaska u BiH. "Ja nemam nikakvog pisanog dokaza da sam bio u Bosanskom Šamcu", rekao je.
U nastavku suđenja Šešelju, optuženom za zločine nad nesrbima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93, sudsko veće saslušava svog sljedećeg svjedoka.
(Beta)
