Rakija se služi u čašama različite zapremine, oblika i dizajna u zavisnosti od tipa i starosti rakije.
Kao kod vina, važno je odabrati onu pravu koja odgovara senzornim svojstvima poslužene rakije.
U likerskoj čaši se služe orahovača i medovača i druge guste i slatke rakije napravljene od raznog voća (malina, drenjina, jagoda, rogača, aronije itd.).
Ravna rakijska čaša (druga po redu na slici) je čaša u kojoj se serviraju voćne rakije koje nisu odležale, poput kajsijevače, višnjevače, kruškovače, dunjevače, šljivovice, jabukovače...
Pogodne su i za serviranje komovice, lozovače i vinjaka. Temperatura serviranja je niža nego kod odležalih rakija (oko 10-14C) kako bi voćne arome došle do izražaja. Ne treba pretjerati u hlađenju, jer preniska temperatura onemogućava ispoljavanje aroma.
U novije vrijeme u restoranima nerijetko se sreće posluživanje rakije u čokančićima. U pitanju su staklene bočice male zapremine, uskog grla i širokog dna. Čokančići su pogodni za sve vrste rakija.
Ako se služi starija, odležala rakija onda treba birati napoleon ili konjak/brendi čašu.
Temperatura služenja je oko 20 stepeni. U pitanju je čaša koja ima kratku stopicu i čije tijelo se sužava ka vrhu. Najčešće stare rakije odležale u buradima sa posebnim aromama koje dolaze do izražaja u ovakvim čašama su šljivovica i travarica na bazi šljivovice.
Grapa (grappa) čaše su, slično napoleon čašama, dizajnirane tako da se sužavaju ka vrhu što ukazuje da je predviđena za pića čije arome treba zadržati u čaši.
Kada se služi više rakija zaredom treba poštovati pravilo koje vrijedi i za vino i sireve, pa dati prednost manje aromatičnoj rakiji sa slabim aromama. Lozovača je rakija sa naslabijom aromom, zatim slijede jabuka, kajsija i dunja, zatim šljiva, nakon nje travarice, pa slatke rakije i likeri (medovača, orahovača, višnjevača, malinovača).
Normativ propisuje ugostiteljska kuća, pa može biti 0,03, 0,04 ili 0,05 l.
(Autor: Dr. Snježana Gagić, tekst preuzet sa FB strane “Ugostiteljstvo”)