"Budi frajer i kad gubiš, nebo je uz nas, poletjećeš dok me ljubiš, samo dodaj gas", iz ove Nikitine pjesme se može zaključiti da je frajer nešto izuzetno pozitivno. Da li je zaista tako?
Domaći mediji odreda su prenijeli da je Monika Beluči onomad za Milorada Čavića rekla da je "dobar frajer" iako je, u originalu, čuvena Italijanka rekla da misli da je srpski plivač lijep. Ali to ne odzvanja u ušima kao riječ "frajer".
Jer, frajer je dasa, baja. Frajer je, kako je duhovito definisao jedan posjetilac sajta vukajlija.com, momak koji "ne skida djevojkama zvijezde već mrak".
U dublju analizu upušta se, recimo, magazin za frajere "Men’s health". Tamo piše da frajer mora da ima samopouzdanje, duhovitost, intelekt, stil, inicijativu, sposobnost i, iznad svega, "ono nešto" ili "x faktor". To su, valjda, moderne sintagme za "harizmu".
Rječnik Matice srpske je, još u starom izdanju, definisao frajere kao "besposlene mlade ljude nedoličnog ponašanja, mangupe, huligane" pa i kao "budale".
Preokret je nastao sedamdesetih godina prošlog vijeka, a osvjedočen je u filmu "Mlad i zdrav kao ruža" Jovana Jovanovića. Dragan Nikolić glumi neviđenog frajera (besposlenog huligana, kriminalca) koji, ne lezi vraže, uz to "pozajmljuje dobra kolica i šeta dobre ribone". Iako je film kasnije nekim čudom pojeo mrak na 35 godina, pozitivno značenje riječi "frajer" se proširilo.
Na to bi se Nijemci, vjerovatno, nasmijali. U njemačkom je frajer (freier) bio i ostao izraz za muškarca koji obilazi prijateljice noći i plaća za seks. To je čovjek koji se koristi uslugama kolgerli. A kako se različitosti u Njemačkoj poštuju, frajer može biti i čovjek koji koristi usluge žigola ili kolboja, piše DW.
A ko su gilipteri? Gilipter se odomaćio u srpskom jeziku kao nešto pretežno negativno, ali bezopasno i to sve zahvaljujući frajeru.
Drugi posjetilac sajta vukajlija.com tvrdi da su očevi u Vojvodini, kada bi im ćerke nalazile frajere, govorili: "’Di ćeš s tim gilipterom!?" Rječnik nije definisao ovu riječ, ali je zgodno reći da je to jedan od brojnih naziva za ljude koji besciljno zuje okolo, a nekako su stalno u opticaju, nikako da odzuje.
Gilipter je za nijansu ozbiljniji od šalabajzera, mada i jedan i drugi pokušavaju od svega da naprave sprdnju iako nisu duhoviti. Da je malo vickastiji, gilipter bi vjerovatno dobio epitet vicadžije (ako je nešto ozbiljniji) ili šarlatana (ako je nešto neozbiljniji). Ovako, gilipter ostaje beznačajna pojava u životima našim; besposlen (mada ne mora biti nezaposlen) i stoga obožava da mlati praznu slamu i presipa iz šupljeg u prazno.
Raskorak u odnosu na upotrebu u njemačkom jeziku je opet ogroman. Geliebter je u Njemačkoj jednostavno ljubavnik. E sada, kao što u srpskom ljubavnik može zapravo biti švaler, a ljubavnica može biti švalerka, tako nije razjašnjeno ni da li geliebter stupa u vezu sa slobodnom ženom ili sa zauzetom. To bi moralo da se shvati iz konteksta kojeg je ovaj tekst lišen.
Na granici nepristojnosti je izraz - bitanga. Tako, recimo, smije da se koristi u novinarskim tekstovima bez cenzure, ali ga nije (bilo) pristojno upotrijebiti u Skupštini. To doslovce stoji u spisku neparlamentarnih izraza koji je priložen Poslovniku Narodne skupštine izabrane poslije 1921.
Značenje je bilo i ostalo pejorativno: skitnica, propalica, neradnik, a danas ima i primjese delikventnih ili nezakonitih radnji. Uglavnom, iako sada nosi teže konotacije, bitanga je nekada bila ozbiljnija uvreda pa Vuk Karadžić bilježi da se zbog te riječi često potezala i brica.
Prema predanju, riječ podstiče iz proljeća 1189. kada je u pohodu na Hristov grob kroz Vojvodinu prolazila vojska njemačkog cara Fridriha Barbarose. Izgladnjeli vojnici su navodno zalazili u kuće mještana i, uz nezaobilazno "bitte", molili za malo hrane. Zahvaljivali su sa "danke", a od te dvije riječi je skovana riječ "bitanga" što najprije i jeste značilo skitnica.
U njemačkom jeziku se ova riječ ne koristi.
E sad, bitanga nije hohštapler. Ona je manje zavijena u oblande - surovija i sirovija. Hohštapler je prevarant, više se oslanja na radnje mutne, zakulisne, ispod žita… Savršen spoj ribe i mačke, taj pliva gdje god da ga bacite i uvijek se dočeka na noge. Osnovna osobina mu je da skriva svoje prave namjere.
Veoma sličnu, ali ipak ne i potpuno istu, definiciju nudi i njemački jezik koji hohštaplerom naziva osobe koje se izdaju za ono što nisu - ili se pretvaraju da su obrazovaniji, da su višeg društvenog ranga ili boljeg i priznatijeg zanimanja, a sve samo da bi stekli (protivpravnu imovinsku) korist u novoj sredini gdje ljudi ne znaju ko su i šta su. Kao takvi, hohštapleri su i danas neiscrpna tema priča, bajki ili drama.
Njemački mediji posljednjih dana prenose da je bivši ministar odbrane Gutenberg najveći hohštapler posljednjih decenija jer je plagirao doktorski rad.
Ali možda i najpoznatiji hohštapler u istoriji je niko drugi do Mačak u čizmama koji je obmanuo cara (a čizme su mu bile maska) da je grofov glasnik, a "grof" je bio njegov siromašni gospodar, najmlađi sin pokojnog mlinara. Iako je cilj Mačka bio plemenit, hohštapler je hohštapler. Stvari uvijek moramo nazivati pravim imenom, to je svijeta novinarska dužnost.
Dakle, djevojke, čuvajte se - ne padajte na čizme i "krpice" hohštaplera, na lijepo lice frajera, na šale giliptera...
(MONDO)