Pol promijenilo oko 160 Srba

Transseksualna hirurgija u Srbiji ima visok rejting u svetskim medicinskim okvirima, a pored naših sugrađana, svake godine ovdje se operiše i oko 20 stranaca.

Prema riječima urologa Miroslava Đorđevića, koji od 1992. učestvuje u timu koji u Beogradu obavlja operacije promjene pola, niko se na ovaj potez ne odlučuje iz hira. Transseksualizam je, naime, prepoznatljiva bolest s kojom se ljudi rađaju.

"Osobe koje boluju od transseksualizma još kao djeca su prepoznatljive po svom ponašanju, oblačenju, po želji da se igraju suprotnog pola... To je bolest koja je zavedena u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i osobe koje boluju od nje imaju apsolutno pravo da budu liječene", kaže za "Press" dr Đorđević.

U početku su više muškarci prelazili u žene, međutim... "U našoj sredini je taj broj otprilike podjednak. Obično to budu tri do četiri slučaja na 100.000 stanovnika. Tačan podatak operisanih ne postoji jer mnogi pacijenti iz Srbije poslije operacije mijenjaju sredinu boravka, čak i državu, da ne bi bili prepoznati. Ali, otprilike, otkad je počela da se radi transseksualna hirurgija kod nas, operisano je oko 160 naših građana", naveo je dr Đorđević.

Zanimljivo je da za promjenu pola u našu zemlju dolaze stranci. Dr Đorđević tvrdi da razlog ne leži u povoljnoj cijeni, koja je za njih od 6.000 do 8.000 evra, već u kvalitetu.

"Oko 20 pacijenata godišnje iz cijelog svijeta dolazi ovdje da se operiše. Cijena operacije jeste pogodna i u nju su uračunate razne proteze, pomagala, ležanje u bolnici... Međutim, interesantno je da stranci ovdje dolaze prije svega zbog kvaliteta toga što dobiju. Poređenja radi, oni ovdje u jednoj operaciji dobiju sve što bi u Americi dobili kroz tri do četiri operacije", tvrdi dr Đorđević, i dodaje da srpski tim koji radi promjenu pola ima visok rejting u svijetu.

Ova vrsta hirurgije u Srbiji uređena je zakonom, a operacije se podvode pod vanstandardne usluge, što znači da pacijent snosi sve troškove. Za obavljanje operacije dozvolu je od Ministarstva zdravlja Srbije dobio GAK "Narodni front". Tim dr Đorđevića koji obavlja hiruršku promjenu pola uključuje ginekologa Dušana Stanojevića, direktora GAK "Narodni front", dr Sinišu Kojića, plastičnog hirurga, dr Gradimira Koraća, anesteziologa, kao i nekoliko mladih ljekara asistenata.

Teže preći u muškarca

Prije nego što pacijent dođe na operaciju, podvrgava se hormonskoj terapiji. Prije toga dobija saglasnost od psihijatra, koji razgovara s pacijentom, njegovom porodicom, okolinom, i na osnovu toga procjenjuje da li određena osoba boluje od transseksualizma. Poslije psihijatra, javljaju se endokrinolozima da bi započeli hormonsku terapiju, koju potom primaju cijelog života.

"Tek poslije minimum godinu dana započete terapije, kreće se s promjenom pola. Promjena iz muškog u ženski pol relativno je jednostavnija", kaže dr Đorđević.

On kaže da mu nije poznato da se neko od pacijenata u našoj zemlji pokajao zbog promjene pola. Inače, pacijent stiče sva zakonom regulisana prava.

Poslije "tranzicije" ljekari daju potvrdu navode da je pacijent promijenio pol. "Primjera radi, imali smo slučaj da je čovjek iz ženskog pola prešao u muški i da je poslije mjesec i po dana dobio poziv za vojsku", objašnjava doktor.

Nema kajanja

Inače, operacija traje između pet i šest sati. Odstrane se muške genitalije, polni organ s testisima, a onda se formiraju spoljne ženske genitalije. Tu nema materice, ni jajnika, a mogućnost da takva novoformirana žena bude majka ne postoji na današnjem nivou medicine.

Kada se radi o promjeni iz ženskog u muški pol, postoje dve opcije. "Jedna je da se od postojećih ženskih spoljnih genitalija napravi muški polni organ, ali skromnih dimenzija, i to radimo u jednom aktu. S tim dimenzijama nemoguće je obavljati pun seksualni odnos, ali u najvećem procentu njima je bitno da mokre dok stoje".

Ako pacijent želi da ima pun seksualni odnos, odnosno polni organ dimenzija uobičajenih za biološkog muškarca, to je duga i komplikovana procedura koja se radi iz nekoliko zahvata.

"Tada uzimamo dijelove tela te osobe, formiramo organ, mokraćnu cijev, zatim ubacujemo protezu da bi on mogao da ima svoju funkciju", objašnjava dr Đorđević.

(MONDO)