DJ Westbam: Neizlječivi avanturista

Na veoma neomiljeni dan i datum u narodu, u petak, 13. februara u dobojskom klubu Džungla gostovali su dvojica veoma omiljenih muzičara među ovdašnjim, muzici nakonjenom narodu – DJ Pero Fullhouse iz Hrvatske i njemačka techno institucija, muzičko nacionalno blago – Maksimilijan Lenc, širim masama poznatiji kao DJ Westbam.

Prije (odlične) žurke, imali smo priliku da porazgovaramo s oba muzičara i da saznamo neke manje poznate detalje iz njihovih života i karijera, ali i da saznamo njihovo mišljenje i stavove o aktuelnim stvarima na svjetskoj muzičkoj sceni.

Ljudi koji se nalaze iza kulisa jednog ovako velikog događaja često imaju problema da ubijede neke velike face da je Balkan sigurno i zabavno mjesto i da treba da dođu i nastupe pred ovdašnjom publikom. Sa Westbamom nije bilo tih problema.

"Po prirodi sam jako znatiželjna osoba, pa mi je poziv da sviram u BiH odmah zvučao veoma zanimljivo. Bio sam po cijelom svijetu, u Aziji, Americi, pa zašto ne i ovdje. Svako novo iskustvo je dobrodošlo i zaista nije bilo nikakvih negativnih konotacija ni predrasuda", kaže Westbam za MONDO.

Čovjek koji je glavni "krivac" za festivale May Day i Love Parade, na sceni je punih 27 godina. Za to vrijeme, kaže, naučio je mnogo, ali je jedna od najvažnijih stvari da se ne priprema unaprijed, nego da na svakoj svirci pažljivo sluša publiku, i prati puls mase. To je, prema njegovim riječima, jedina uspješna formula za dobar nastup.

"Ipak, svaki put kad sviram, postoji konstanta – gdje god piše moje ime, očekujte mnogo elektra, brejk bita i nju rejva...", napomenuo je.

Svaki posao ima dobre i loše strane, pa tako i posao DJ-a. Westbam kaže da je jedina stvar koju je morao žrtvovati zarad muzike – privatni život, ali da mu nije žao.

"Veliki dio života mi se sveo na nastupe vikendom i rad u studiju tokom nedjelje, što je zaista veliko odricanje. Sem toga, družio sam se isključivo s ljudima s kojima sam i radio, pa bukvalno nisam imao privatni život. I to je trajalo zaista dugo... Kasnije su se stvari promijenile, danas imam porodicu, dvoje djece, rjeđe nastupam i više sam okrenut produkciji i sopstvenom labelu... Ako me pitate je li vrijedilo, moj odgovor je – da, svakako, s druge strane dobio sam mnogo više, a sad polako nadoknađujem propušteno“.

Na pitanje da li ekspanzija jeftinih i svima dostupnih softvera, opreme i muzike pomaže producentima, ili, s druge strane, cijelu ideologiju srozava na potpuno banalan nivo, Westbam kaže:

"Danas je mnogo teže napraviti karijeru u ovom poslu, uprkos većoj dostupnosti i jednostavnijoj proceduri ulaska u ovaj svijet. Ranije su ljudi morali da budu svjesni svojih rizika, ali i težnji, pa tek onda se ide u prodavnicu ploča, kupuješ, vježbaš kod kuće, odvajaš kintu za gramofone... Mnogo takvih ljudi je i uspjelo i postalo poznato baš zahvaljujući svojoj samosvijesti, velikoj želji, ljubavi i trudu.

Teško da će neki klinac nastao u današnjoj hiperprodukciji, ikad moći parirati ikome iz, da se tako izrazim, „stare garde“. Ne zato što su DJ-evi starije generacije nezamjenjivi, nego zato što nam su sopstveni stil, unikatnost, strast prema muzici i neizmjerna želja da joj posvetimo život, bili poput religije, a ne samo posao.

I to je ono što bih želio da poručim novim generacijama DJ-eva: nikad ništa nećete napraviti kopirajući nečiju tehniku ili stil, ugledajući se na nekoga i praveći stvari koje liče na nečije... Uvijek će inovacija i unikatnan rad, pa makar i tehnički loš i osrednje ukomponovan biti cjenjeniji od savršene kopije koja nema ni jednu tehničku greškicu, ali ni dušu, ni ništa novo u sebi...“

Stav Pere Fullhousea je još izričitiji...

"Danas svako može biti producent, ima hiljade novih izdavačkih etiketa i od šume se ne vidi stablo. Mislim da je 90 odsto tih izdanja – smeće. Zbog toga, neke dobre stvari ne mogu isplivati na površinu. Prije, ako ste htjeli da izdate ploču, stvarno ste se morali potruditi da bi uopšte došli do neke izdavačke kuće. Dosta se vijećalo da li je ploča dobra, a zbog tako visokih standarda, dosta dobrih ploča nikad nije izašlo.

Možda je selekcija nekad i bila prestroga, ali bolje i to nego situacija kakvu imamo danas, gdje sve izlazi, sve se izdaje. Cijela priča je do te mjere banalizovana da svaki klinac može kući na nekom besplatnom softveru napraviti bilo šta i odmah to objaviti. Zvati to muzikom ili ne – to je već druga stvar.“

Obojica se slažu da je jedino efikasno oružje u borbi za kvalitet – rad na ukusu publike, čemu, kako su naglasili, jeftini i trivijalni mediji uveliko odmažu.

Manje je poznati da je Westbam krajem devedesetih izdao knjigu, pod nazivom „Cuts and schreches“, koja postoji samo na njemačkom jeziku. Osim toga, pisao je i da ugledne muzičke magazine, a u jednom takvom tekstu, davne ’85 godine „prognozirao“ je dolazak minimal techna, danas najtraženijeg i najrasprostranjenijeg pravaca, čiji fan on definitivno nije.

"Minimal je po meni jedan defanzivni stil. Devedesete godine je bila ekspanzija techna, poslije koje, logično, dolazi do povlačenja, vremena za punjenje baterija, i tu je na scenu došao minimal, stil koji je trebalo da popuni prostor do nove navale techna, da se svira u malim klubovima, lounge barovima i privatnim žurkama. Međutim, došlo je do ekspanzije tog zamjenskog, defanzivnog stila...

Epilog priče pojasnio nam je Pero Fullhouse:

"Dok smo čekali novu revoluciju, muzika je trebalo da bude laganija, tiša, sporija, ali, desilo se to da pred navalom takvog praznog i minimalnog zvuka, novi talas istinskog techna nikad nije dobio svoju drugu šansu...

Postoji još jedna teorija o minimalu među DJ-evima, još uvijek nezvanična, ali dosta njih priča o tome... Naime, iza cijele priče o minimalu stoji Richie Howtin, koji nikada nije bio prepoznat kao dobar DJ u detroitskim klubovima, gdje je techno nastao. Richie se nikad nije uklopio, nije dobro miksovao kao oni (misli se na Džefa Milsa i ekipu okupljenu oko etikete „Underground Resistance“) i uvijek su ga držali nekako sa strane. Nikad mu nisu ni objavili ploču. Kažu da je on iz tog bijesa technu oduzeo dušu, vinilske ploče, a detroitskim DJ-evima primat na sceni. Oni su uglavnom propali, a Richie je sada na vrhu...“

Ipak, sve probleme i nesporazume na svjetskoj muzičkoj sceni, zaboravili smo koji sat kasnije, na žurci koja je potrajala do šest sati ujutro. Uz Peru Fullhousea i Westbama, blizu hiljadu ljudi slušalo je i resident DJ-eve Feđu Knajdla i G-Edda, a organizator partija, Energy Team, još jednom je među domaćom publikom opravdao dobar glas koji ih prati više od decenije.

(Vesna Kerkez, MONDO)