Koncert u prepunoj Kombank Areni imao je sve ono što se od njih i moglo očekivati: dobru energiju, nasmijane ljude i promukle glasove nakon svirke.
Tri sata, dva bisa, jedna Arena koja je prijetila da "pukne", tako bi se mogao opisati koncert slavnih rokera čije su pjesme hitovi već skoro pune četiri decenije.
Nastup je počeo sa oko 40 minuta zakašnjenja, zbog gužve na ulazima u prostor, a tokom cijele svirke, u parteru je publika jedva imala gdje da poskoči tokom veselijih pjesama!
Zavjesa je pala, Rahimovski istrčao na binu u susret publici i zapjevao "Lutku za bal", a Beograđani su ga dočekali pravom eksplozijom oduševljenja.
"Nema brige, dok su pjesme ljubavne", povikao je on svima koji su Dan žena došli da proslave uz Parni Valjak, i nastavio da ređa - "Zagreb ima isti poziv", "Zona sumraka" (sa novog albuma 'Nema predaje'), "Zastave"...
"Za neke u svijetu je zona sumraka, ali nama ovde ljubav caruje, jer su naše zastave uvijek iste boje!"
Kroz veći dio koncerta, publika je pjevala uporedo sa njim, ali i umjesto njega, a Rahimovski, koji nije skidao osmijeh sa lica, podsticao ih je i bodrio. Iako u parteru nije bilo mjesta za đuskanje, publika sa tribina je svakako iskoristila svoj nešto širi prostor. Pjesme su uticale i na mlade i na stare, a može se reći da je Parni Valjak sastavio u Areni pravi "generacijski kombo", što samo potvrđuje uticaj njihove muzike, koja očigledno i danas plijeni.
Nakon pjesama za "razgibavanje", Aki i ostali članovi Parnog Valjka usporavaju ritam. Atmosfera je bila prijatna i intimna, jer je bend uprkos gužvi uspio od samog starta da stvori "podrazumijevanu" prisnost i povezanost sa publikom. Sve je bilo u znaku ljubavi i zajedništva.
"Danas je 8. mart za sve naše cure", nije propustio da čestita Aki uz pjesmu sa novog albuma "Jedino ti".
Muzika je sve vrijeme "pljuštala", a Rahimovski je poput nasmijanog maestra upravljao publikom koja je na njegove znake pjevala, tapšala, vrištala, dizala ruke...
Na pola koncerta, Parni Valjak zauzima sjedeće pozicije na barskim stolicama i upoznaje publiku sa novim pjesmama, što za one koji su "došli" po hitove možda nije bilo toliko interesantno, ali daleko od toga da nije bilo dobro. Iako su sjedeli, publika je sve vrijeme bila na nogama i aktivno učestvovala u stvaranju pozitivne energije koja je ovaj koncert propratila.
"Ljubavnu" je Aki otpevao stojeći na stolici, a uz "Dođi" su čari moderne tehnologije, ekrani mobilnih telefona, napravili malo zvjezdano nebo u mraku Arene.
„Uvijek smo u prolazu, ali rado svraćamo u Beograd!", najavio je Aki "U prolazu", a na kraju pjesme je zatražio od publike da mu da svoju dušu, pa se srušio na pod sa sve mikrofonom, gdje su ga Husein Hasanefendić Hus i Marijan Brkić svojim sviranjem "povratili" u život.
Nakon hita "Ugasi me", povlače se sa bine, ali ih gromoglasni poziv na bis vraća nazad.
"Možemo li mi sa vama da se slikamo?", pitali su članovi benda i stali okrenuti leđima publici, kako bi imali autentičnu uspomenu na ovaj koncert - selfi iz Arene.
Onda su odsvirali "Jesen u meni", "Prokleta nedjelja" i "Dok si pored mene", nakon čega su se opet udaljili sa scene. Međutim, publika nije htjela da ih pusti tek tako. Ovacije za drugi bis su opet „istjerale" Parni Valjak na binu, gdje se Aki zahvalio publici na strpljenju zbog slušanja pjesama sa novog albuma, pa iskoristio priliku da otpjeva još jednu sa istog: "Istina".
Koncert se završio sa čuvenom numerom "Sve još miriše na nju", gdje su i bend i publika dosegli vrhunac večeri. Pretpostavićemo da su obje "strane" otišle kućama srećne i zadovoljne, mada članovi Parnog Valjka vjerovatno nisu prije toga morali da se probijaju kroz narodne horde. Ipak, i jedni i drugi otišli smo sa osmijehom na licu.
(MONDO)