Miroslav Miro Janjanin, tvorac "himne" grada Banjaluke za MONDO priča o svojim muzičkim počecima, zvjezdanim danima u Viteškom plesu, objašnjava nastanak pjesme "Moj grad" i najavljuje novi album, prvi nakon 20 godina!
Banjalučka grupa Viteški ples snimila je samo dva albuma - "Dolinom ljubavi" ('93) i "Kome da poklonim ljubav" ('95), ali je ostala upamćena po sjajnim baladama i rokenrol numerama koje su obilježile teške, ratne i poratne godine u Banjaluci i pomogle njenim stanovnicima da opstanu i postanu to što jesu.
Bend je poznat po velikim hitovima, poput "Ostaviću ruže", "Kaži vilo bijela", "Dobro veče, Banjaluko" i "Moj grad", a sve ove pjesme napisao je i otpjevao lider Viteškog plesa - Miroslav Miro Janjanin.
Svojevrsni jubilej - 20 godina od nastanka spota i pjesme "Moj grad" bio je povod za priču sa poznatim i priznatim banjalučkim kompozitorom, pjevačem i muzičarem. Na početku razgovora zamolili smo Miru Janjanina da se prisjeti svojih muzičkih početaka u grupama AVT i Radio.
"Pa, sve je počelo davno, 70-ih godina prošlog vijeka, 'kada je Bog hodao po zemlji' i klinci se nisu igrali telefonima. U prvom razredu srednje škole upoznao sam Dejana Bogojevića i Rafaela Krašoveca - Rafija i tako je nastao moj prvi bend AVT. Svojstveno nam je bilo da smo odmah od početka pravili autorske pjesme.
Kao svi klinci, i mi smo bili buntovnici, pa smo na početku pravili pop-rok pjesme koje su bile teže, komplikovanije, bogate akordima, pomalo buntovne, u fazonu 'ja ne vitlam mačem, prezirem jačeg...' Vremenom smo počeli da pravimo 'pitkiju muziku', jer je Rafi, koji je u to vrijeme pravio većinu pjesama, bio 'lirska duša'.
Ubrzo nam se priključio bubnjar i klavijaturista, a već kao 16-ogodišnjaci i 17-ogodišnjaci svirali smo na moru", priča nam Miro.
Na prvoj gitarijadi u banjalučkoj gimnaziji 1979. godine AVT su bili najmlađi bend, a odnijeli su pobjedu na ovom muzičkom takmičenju svirajući svoje autorske pjesme. Mladi Janjanin, kao najbolji vokal, za nagradu je dobio potpisanu LP ploču. Menadžer benda Dadi Mraz predložio je grupi da promjeni ime u Radio, što su članovi i prihvatili...
"Karekteristično za taj period je da smo svaki dan vježbali, bukvalno od ponedjeljka do nedjelje, a mimo muzike uvježbavali smo i pokrete na bini.
Kad smo snimili demo snimke, odnijeli smo ih prvo u Jugoton, a oni su nam rekli da smo odlični, pa su nam čak i platili nam snimanje u tada najboljem jugoslovenskom studiju 'Kod Truloga'. Jedne prilike u svoju kancelariju pozvao me je lično direktor Jugotona Siniša Škarica i rekao mi: 'Super ste, odlično, divno svirate, lijepi ste momci, zgodni. Samo... Pjesme su vam malo komplikovane, nije to ono što će proći. Morate da snimite pjesme sa tri akorda.' Kada sam to prenio svojima u bendu, nastala je 'pobuna na brodu Baunti'", prisjeća se Janjanin.
Kaže da je ubijeđen u jedno - da su tada izdali ploču za Jugoton, bend Radio bi sada imao rejting poput grupa Crvena Jabuka, Bijelo Dugme...
Početkom 80-ih nakon jedne svirke u banjalučkoj bašti Sljezove boje, na kojoj je u publici bilo čak 1.500 ljudi, prišao im je muzički agent iz Slovenije i ponudio snimanje ploče za ljubljansku izdavačku kuću "Založbu kaset in plošč RTV Slovenija".
"Zaprepastili smo se, mislili smo da nas zeza. Prije nas jedini LP koji je ikad snimio neki bend iz Banjaluke bio je onaj od grupe Dinar, benda koji je prvi i pravi začetnik pokreta Nju primitivs, čak i prije Zabranjenog pušenja", priča Miro.
Prvi i jedini LP grupe Radio "I konje ubijaju zar ne" izlazi 1986. godine. Pjesme sa ovog albuma, poput "Mačka", "Australija", "Lopov" i "Večeras" vrtile su se tada na top listama širom bivše Jugoslavije.
"Sa tim albumom smo napravili čudo, obišli čitavu Jugoslaviju, imali grupne i samostalne koncerte, gostovali na brojnim televizijama i radio stanicama.
U to vrijeme Zagreb 101 imao je najpoznatiju top listu, na kojoj smo sa pjesmom 'Večeras' držali rekord sa najviše sedmica provedenih na prvom mjestu. Imali smo i veliku grupu fanova iz Banjaluke koji su nam davali energiju i gurali nas", kaže Miro.
"Sve primjerci prvog albuma su prodati, trebali smo snimiti i drugi, ali smo opet napravili materijal koji je bio drugačiji, ponovo to nisu bile pjesme sa tri akorda, opet smo malo komplikovali, i tu je došlo do razilaženja", priča.
Početkom 90-ih bivši članovi tada najpoznatijih i najcjenjenijih banjalučkih grupa "Radio" i "Basdans" formirali su bend "Viteški ples".
"Na prvom albumu Viteškog plesa imali smo velike hitove 'Ostaviću ruže' i "Ljubav il' prevara'. U vrijeme snimanja drugog albuma, rat je već buktio, a ja sam iz svoje vojne jedinice dobijao po sedmicu dana odsustva, kada sam išao u Beograd da snimam.
Pjesma 'Moj grad' je urađena u Čelincu u studiju Zoke Šugića, na četvorokanalnom snimaču, a sva je snimano odjednom, uživo. Kasnije nisam htio da presviravam i ponovo snimam pjesmu jer takvu emociju nikada više ne bi dobili."
Janjanin priča da je tadašnji klavijaturista Viteškog plesa, Mijatović Dragan imao ideju o pjesmi sa refrenom 'Ovo je moj grad'. Kasnije, 1995. godine, kad su oko najvećeg grada Republike Srpske počela da se inteziviraju ratna dešavanja, pjesma o Banjaluci je konačno "sazrela" .
"I onda sam jednu noć, jednostavno, čitavu pjesmu odsanjao. I tekst i muziku. Uspio sam je zabilježiti, a kasnije smo je samo malo doradili.
Kad su počele frke, rekoh sebi - 'ajmo mi to odmah snimiti, da ne filozofiramo, da pustimo to u etar, nećemo čekati album. I ona je ispala baš sjajno i emotivno, djeluje odlično i dan danas kad je slušaš i gledaš spot", kaže Miro.
Pjesma "Moj grad" uvrštena je od strane Mondo portala u listu najljepših pjesama o Banjaluci, a u originalnom video spotu za ovu pjesmu snimljenom u jesen 1995. godine prikazane su bajkovite scene iz grada, oko koga je u stvarnosti bjesnio rat.
"Neki mi zamjeraju mi što sam snimao u to vrijeme lijep grad, a ne kontejnere, smeće, loše stvari.... Ja sam ponosan na tu pjesmu i ona mi je draga. Ona govori sve ono lijepo o nekom gradu, bez preuveličavanja", priča Janjanin.
"Sa tom pjesmom sam doživio nevjerovatne reakcije, ljudi su jako odobravali to što radim, čak mi je i moj profesor srpskog jezika, profesor Tomović, koji je uvijek pomalo ismijavao moje sastave u srednjoj Elektro školi i često govorio 'da stalno nešto filozofiram', čestitao. Kad mi je on čestitao, to je bilo nešto! Sreli smo se jednom u gradu, i on mi kaže - 'da ti čestitam, znao sam ja da će nešto od tebe postati...' Ja razmišljam u sebi - 'pa što si me onda zezao u srednjoj školi'". (smijeh)
Drugi CD Viteškog plesa iz '95 je ujedno i posljednji album koji je izdao Miro Janjanin. U razgovoru za MONDO muzičar je otkrio pravi razlog pauze koja traje već 20 godina...
"Na smimanju drugog albuma imao sam pjesme za treći, planirao sam da on bude gitarski, bez klavijatura, sa žešćim rifovima, nešto otprilike kao Generacija 5. Napravio sam pola albuma i bilo je tu baš super pjesama.
Ali, u to doba opustio sam se malo i krenuo sam se debljati... A rokenrol i debeo čovjek baš ne idu nikako. Kako godine prolaze, ja nikako da skinem kile. Nažalije mi je tih pjesama, jer sam u duši roker, volim rokenrol", iskren je Miro.
Osim "Mog grada" Janjanin je komponovao i snimio poznate patriotske pjesme "Za ljepšu Srpsku", "Svi smo mi Republika Srpska", "Dobro veče Banjaluko", "Nosim te u srcu", kao i desetinu himni za razne sportske kolektive u RS...
Svojevrsna "kruna" njegovog rada je odlikovnje koje je početkom ove godine primio od predsjednika RS Milorada Dodika.
"Orden Njegoša Drugog reda je velika čast. Sjajno je da ti neko cijeni rad, da je neko zapazio da radiš nešto vrijedno i normalno je da mi to puno znači", kaže Miro.
"Upravo radim na novom albumu, neće to biti rokenrol, a ne može se nazvati ni starogradska muzika. Biće nešto poput Legendi. Imam devet pjesama, a najviše liče na moju pjesmu 'Decembar'. Od sponzora sam već dobio novac, pa ću morati da ga završim ove godine. Ne znam da pjevam narodne pjesme, ali starogradske mogu. Kao klinac su me tjerali da pjevam operu, tako da mi je to ostalo. Još uvijek se tjeram da pravim pjesme od tri akorda, koji me, eto čitav život proganjaju, ali ide teško, uvijek malo zakomplikujem", priča uz osmijeh Janjanin.
Pitali smo Miru Janjanina i da li prati nove izvođače u Banjaluci i koga bi izdvojio.
"Banjaluka ima tri velika imena koja su izašla odavde - Romana Panić, Dado Glišić i Boris Režak. Oni su napravili zavidne karijere, ali su morali otići u Beograd. I ja sam, svojevremeno dok sam izdavao albume, morao biti u Beogradu.
Zašto je to tako? Kod nas vlada taj provincijski mentalitet, ovde u Banjaluci imamo u kulturnim i medijskim institucijama loše ljude koji ne znaju da se bave svojim poslom, koji ne znaju da prave zvijezde.
Baviti se estradom i pjevanjem u ozbiljnom smislu nije isto što i svirati u kafani. Većina izvođača izabere lakši put, odu u kafanu i sviraju za dnevnicu, ali to ima svoj vijek trajanja. Kada snimaš svoje albume i praviš svoje pjesme to ti produžuje vijek trajanja i kudikamo si vrijedniji.
U Banjaluci još nisam čuo dobrog pjevača, kad kažem dobrog mislim - vrhunskog.
Po vokaciji pratim sve što se dešava na muzičkoj sceni, ali uglavnom mi se ne dopada muzika koja se trenutno svira.
Vjerovao sam da će grupa Aleksandrija pružiti nešto više, ali imam osjećaj da i oni boluju od iste bolesti kao i grupa Radio svojevremeno - previše komplikuju svoje pjesme, pa teško dolaze do šire publike. Grupa Sopot takođe svira muziku koja nije za neku širu afirmaciju, isto kao i Tanker i Neuro. To je sve muzika za sto, sto pedeset ljudi. Momci dobro sviraju, svaka čast, sve je to ok, ali ipak kao da nešto fali", kaže Janjanin koji je, osim što je vlasnik marketinške kompanije "World media" i predsjednik Udruženja estradnih radnika RS.
Na kraju razgovora za MONDO zamolili smo Miroslava Janjanina da nam otkrije koja mu je najdraža pjesma koju je napisao.
"To je balada 'Lice ljubavi'. Ona mi je najšira, sada mi taj tekst djeluje kao najbolji. Zadnjih godina veoma puno pažnje poklanjam tekstovima, ne bih mogao da pjevam svašta. Poslije 'Lica ljubavi' najdraže su mi 'Ostaviću ruže' i 'Kaži vilo bijela'."
Najnovije i najzanimljivije vijesti pratite na našoj Facebook stranici - MONDOBIH, kao i na Twitteru @MondoBH.