Petar Dundov za MONDO: Pretvaram maštu u stvarnost

Prvo njegovo izdanje izašlo je 1993. godine, i to za berlinsku izdavačku kuću "Formaldehyd Records", a od tada, pa do danas isprobao se (i uspio!) u svemu što jedan muzičar sličnog profila može da radi - DJ-ing, produkcija muzike, live act nastupi...

Petar će u decembru gostovati u Sarajevu, a zatim i u Banjaluci, a u intervjuu za MONDO saznajte šta ga i danas pokreće i motiviše, ko su mu najdraži prijatelji s kojima dijeli DJ pult, šta misli o aktuelnim problemima u muzičkoj industriji, kao i šta nas očekuje na žurkama koje su pred nama...

S obzirom da relativno dugo nisi bio u BiH, šta se promijenilo u međuvremenu kada je riječ o tvom radu? Šta nas očekuje na žurkama u Sarajevu i Banjaluci?

Ova godina mi je bila prilično uspješna. Nakon posljednjeg albuma, s kraja prošle godine, imao sam priliku ponovno obići velike evropske klubove i predstaviti se s novim live actom. Mogu reći da se osjećam puno sigurnije na stejdžu, vjerovatno zbog staža i velikog broja fanova koji su upoznati s mojim radom. Radio sam dosta remiksa ove godine i gotovo svi su se našli visoko na top listama. Oduvijek me zanimao kvalitet više od kvantiteta i to se pokazalo dobrim putem. Šta očekivati na žurci - puno dobre muzike!

Sviraš sa Ivee u Sarajevu, a sa Parom Grinvikom u Banjaluci. U vezi s tim, poznaješ li rad DJ Ivee i šta generalno misliš o damama u tvom poslu? Jesi li se već sretao s Grinvikom i kakvo mišljenje imaš o njegovom radu?

Nažalost nisam imao priliku upoznati DJ Ivee i njenu produkciju, ali evo prilike u Sarajevu. Mislim da su žene u svijetu DJ-inga u istoj poziciji kao i muškarci. Možda se u početku bilo teže dokazati u pretežno muškom poslu, ali s vremenom, onaj tko je stvarno dobar, napreduje bez obzira na pol. S Grindvikom se takođe nisam imao prilike lično upoznati, ali imam neke njegove ploče. Dolazi iz novije generacije švedskih producenata i mislim da dobro radi.

Žurka u Banjaluci dešava se u organizaciji Transparency International i zove se Zero Tolerance for Corruption. Ovo je već drugi put da sarađujete, pa nam, s tim u vezi iznesi svoje stavove o vremenu u kojem živimo... Uspijevaš li da ignorišeš politiku i slične teme i budeš isključivo umjetnik, ili te ipak dotiču stvari i tjeraju da nekako reaguješ?

Nemoguće je živjeti u civilizaciji i ignorisati politiku. Mislim na politiku u širem smislu, koja utiče na naš život. U umjetnosti takođe postoji politika. Bez obzira na to razmišljali o politici ili ne, javno djelovanje nas stavlja u kontekst različitih ideja koje su katkad u skladu ili sukobu s nečijim stajalištima.

Smatram da, ako je djelovanje smisleno i nosi poruku, ono se uvijek može staviti u politički kontekst, bez obzira je li on slučajan ili namjeran. Naravno da se moji stavovi mogu prepoznati i u muzici koju radim, jer je muzika dio mog razmišljanja.

Korupcija je nešto što spriječava normalan progres. Naše društvo zbog toga stagnira. To nije dobro i protiv toga se treba izjasniti.

Ti si svoje prve korake u karijeri napravio u još teže i mračnije vrijeme. Kada danas razmišljaš o tome, je li bilo lakše tada, ranih devedesetih, ili je danas mnogo lakše za mladog DJ-a ili producenta da uspije?

Uspjeh je relativna stvar. U početku čovjek nije svjestan šta sve može, postoji samo želja. Ako je spreman da radi na tome dovoljno dugo, rezultati ne mogu izostati. Je li vrijeme mračno ili sunčano ne igra toliku ulogu jer se radi o ličnoj želji.

Mislim da je danas ključni problem u muzici nepoimanje onog što je bitno, što je srž muzike kao umjetničkog djela. S jedne strane je lakše jer je sve dostupno, kompjuteri, kontakti, distribucija, sve je na dva ili tri klika mišem.

Tehnologija je danas pristupačna i svako se može baviti produkcijom ako to želi. Oprema više nije tako skupa i kvalitet zvuka je vrlo visok. S druge strane, više ljudi se bavi muzikom, pa je veća i konkurencija. Kvantitet raste mnogo brže od kvaliteta, pa brže dolazi do zasićenja u novim trendovima koji se sve brže mijenjaju. Zbog toga je danas mladim producentima možda teže doći do izražaja.

Svi pričaju o sukobu interesa u muzičkoj produkciji, pirateriji koja je ruši i hiperprodukciji koja spriječava istinske talente da isplivaju na površinu. Šta je po tebi najveći problem današnje scene i kako se izboriti s tim?

Piraterija nije primarni problem, muzika je sve jeftinija, jer nestaje fizički medij. Danas ima mnogo servisa za prodaju muzike, gdje se pojedini albumi mogu kupiti za cijenu koliko otprilike košta da posudite film u videoteci.

Hiperprodukcija se javlja jer se sve više ljudi bavi muzikom, pa je to normalna pojava. Mene više brine banalizacija na sceni uopšte, čije su dugoročne posljedice gubitak interesa dijela publike za izlascima na koncerte i događanja. Treba biti svjestan stvari, komunicirati, kritički promišljati i pokušati se aktivnije baviti problematikom na sceni. Mislim da je to dobar put.

Posljednjih godinu dana, poslije albuma Escapements, bavio si se najviše remiksovanjem pjesama. U kojoj mjeri je remiks tuđeg djela izazov i šta nas, kada je tvoja produkcija u pitanju, očekuje uskoro?

Remiks ili obrada nečijeg tuđeg djela za mene je istinski izazov. Ako mi se pjesma sviđa obično odmah imam ideju odakle krenuti. Trudim se da nadogradim postojeće djelo, jer vjerujem da dobar remiks mora imati direktnu vezu s glavnom temom ili atmosferom originala. Kad se dobro isprepletu ideje, rezultat može biti iznenađujuće pozitivan.

Trenutno radim na trećem albumu. Takođe sam dosta angažovan oko pripreme novog live nastupa. Dosta je stvari otvoreno, puno se radi.

Šta su najljepše, a šta najteže stvari u tvom poslu?

Nekako je najljepši dio posla pretvaranje mašte u stvarnost. Kad napišem pjesmu i kad je slušam s prijateljima ili je na partiju podijelim s publikom, događa se nešto uzvišeno. Za mene je to direktan spoj u samu srž čovjeka i tu se naći, jednostavno je prekrasno. To je za mene nešto što me konstantno motiviše da radim.

Najteži dio ovog posla je putovanje. Koji put provedem i po osam sati dnevno po raznim aerodromima, taksijima, hotelima... Jednom mi se dogodilo da sam iz Francuske putovao 15 sati i promijenio tri aerodroma, jer je let bio otkazan u zadnji čas.

Koliko tvoj privatni život "trpi" zbog onoga što jesi i kakav je Petar Dundov privatno?

Najvažnije je razumijevanje. Ako postoji dobar odnos u porodici - sve se može. Trudim se organizovati svoje vrijeme što bolje preko nedjelje, budući da sam vikendima uglavnom na nastupima. Privatno je sve cool :)

S obzirom da si pored produkcije, DJ nastupa i putovanja u Hrvatsku doveo zavidnu plejadu svjetskih imena, ima li neko koga bi izdvojio kao posebno dragog gosta ili kolegu?

Od svih imena izdvoio bih Paskala Feosa, Stiva Rahmada i T-Questa. Njih poznajem godinama i dobri smo prijatelji.

Ima li u Hrvatskoj neki mladi DJ na koga treba da obratimo pažnju zbog njegovog talenta ili posebnosti, neko za koga misliš da će tek da zablista i sve nas oduševi?

Ima dosta mladih talenata, moram priznati da se scena u Hrvatskoj probudila u zadnjih godinu dana. Možda bih izdvojio Jolku, Examinea, Monoteka - u budućnosti će se sigurno još čuti za njih.

(Vesna Kerkez, MONDO)