Kada uđu u pubertet djeca se toliko promijene da ne možete da ih prepoznate. Ali niste krivi ni vi ni djeca, krivi su procesi koji se odvijaju u mozgu.
Adolescent je zaokupljen samim sobom. Zbunjen je, nemiran, pun nada i strahova u vezi s prihvatanjem odrastanja ili zadržavanjem djetinjstva. Dok u periodu puberteta dominira faza negacije, u razdoblje adolescencije prevladava faza afirmacije.
Njihovim životom sve više dominiraju konflikti u vezi sa odvajanjem. S druge strane nalazi se porodica, koja to razdoblje takođe teško proživljava.
“Ova faza roditeljima donosi dva iskušenja - pitanje adolescentne seksualnosti i pitanje granice i hijerarhije moći u porodici”, objašnjava za "Blic" Gordana Ačić, psiholog. “Ovo je faza formiranja identiteta i zato je najvažnije da se roditelji naoružaju strpljenjem i argumentima, da umiju da izaberu pravi trenutak za razgovor i kako da ga započnu i da budu spremni da saslušaju i prihvate protiv argumente.
Zbog promjena u mozgu dolazi i do promjena u ponašanju vašeg tinejdžera. Oni postaju emocionalno nestabilni, neki vole da rizikuju i pomjeraju granice, slabije pamte... Šta još možete da očekujete?
Intelektualne promjene
Pubertet je završna faza u razvoju inteligencije. Međutim, preduslov za svaku intelektualnu aktivnost je emocionalna sigurnost koju pubertetlija nema i zato postoji nesrazmjeran odnos između rezultata testiranja i uspjeha u školi.
Emocionalne promjene
Razum ne koči nagone i zato je to vrijeme emocionalne nestabilnosti. S jedne strane postoji osjetljivost, napetost, strah, a s druge tupost, zasićenost i neosjetljivost. Pubertetlija u jednom času nosi u srcu svu tugu svijeta, a u drugom je optimista koji se ne boji prepreka u težnji za idealima.
Promjene odnosa prema svijetu
Sposobnost zamišljanja dovodi do stvaranja idealne slike o svijetu. Ta slika se uglavnom razlikuje od slike realnog, roditeljskog svijeta, pa dolazi do sukoba s roditeljima, nastavnicima...
Ali velike promjene ne utiču baš isto ne sve. Promjene u mozgu dječaka i djevojčica odvijaju se sasvim drugačije. To potvrđuje i autorka knjige “Kriv je moj mozak” Nikol Morgan, u izdanju “Kreativnog centra”, u kojoj ona navodi da se razlike mogu izmjeriti i ispitati u laboratorijama, čak i vidjeti na snimcima magnetne rezonance prosječnog muškog i ženskog mozga različitih uzrasta.
Na snimcima magnetne rezonance vidi se da muškarci obično koriste samo lijevu polovinu mozga dok rade zadatke sa sricanjem ili rimovanjem, dok žene koriste obe polovine mozga. Ali to nije sve, navodi Nikol Morgan u svojoj knjizi “Kriv je moj mozak”.
Evo još četiri razlike u razvoju mozga između djevojčica i dječaka u tinejdžerskom uzrastu:
- amigdala (centar za primitivna osjećanja) kod dječaka tinejdžera raste brže
- hipokampus (zaslužan za stvaranje emotivne reakcije) kod djevojčica raste brže
- cerebelum (mali mozak zaslužan za pokretanje i nervne signale) je 14 odsto veći kod dječaka nego kod devojčica
- bazalne ganglije (zaslužne za integrisanje osjećanja, misli, pokreta i mijenjanje i ravnotežu motoričkog ponašanja) veće su kod djevojčica
(MONDO)