Postoje pravila šta mora da piše na etiketi, ali se ona razlikuju od kontinenta do kontinenta, kao i od želje i namjere proizvođača.
Nekada se insistira na opisu vina, a ponekad na njegovom sastavu i hemijskim karakteristikama. Nove etikete često sadrže i ono što bi vam somelijer ispričao.
Osnovno, ono što svaka etiketa mora da ima je:
- Ime brenda, vrsta vina (stono, desertno ili pjenušavo), sadržaj alkohola, naziv i adresa punionice, neto sadržina.
- Naziv vinarije koja je proizvela vino (u USA nije obavezan, ali treba da stoji "vino sadrži sulfate") i zdravstvena upozorenja za trudnice. Ako je uvozno, mora da se zna ko ga je uvezao.
- U Evropi se više vodi računa o oznaci geografskog porijekla - QWPSR (Quality Wine Produced in a Specific Region), ili obavezi da je naznačeno "stono vino", vino slabijeg kvaliteta.
- QWPSR je oznaka da je vino proizvedeno sa geografskim porijeklom. Ali i tu postoje gradacije: u Francuskoj AC ili AOC je vrhunsko vino sa geo porijeklom, a AO VDQS - kvalitetno.
- U Americi, svako je vino "stono" ukoliko ima ispod 14 odsto alkohola.
- Stona vina u Evropi su i ona sa geografskim porijeklom i ona bez. Tako je u Francuskoj Vin de paus - domaće vino sa porijeklom, a vin de table - stono bez. Slično je u Njemačkoj, Landwien -sa, Deutscher tafelweine -bez.
- Kod nas su obavezni: naziv, kategorija, količina, alkohol, punionica, a ako je vino sa geo porijeklom treba dodati oznaku pomenutog porijekla, serijski broj boce, berbu, a za pjenušava vina pritisak CO2 i postupak proizvodnje.
- Ukoliko stoji KP onda je to vino sa kontrolisanim poreklom, KPK - kontrolisano porijeklo i kvalitet, KPG - garantovan kvalitet.
- Godina berbe nije obavezna. Neki put je i nema, što ne znači da je bila loša, već je možda riječ o miksu vina iz raznih berbi što, takođe, ne govori o kvalitetu proizvoda.
- Ime vinogorja - specifičan terroir daje specifična vina, pa se ona bolja diče imenom vinogorja koje može biti nekakva garancija, ako ne kvaliteta, onda kontinuiteta. Classico označava vina iz same srži regiona.
- Reserve/Riserva - ako na evropskim vinima stoji ova oznaka, vino je odležalo i najčešće dobilo na kvalitetu, ili je arhivsko vino. U USA ovu naznaku treba uzeti sa apsolutnom rezervom jer je kači ko god hoće i bez ikakvog razloga, piše magazin "Vino".
- Superior/Superiore obično označava vino sa višim postotkom alkohola.
- Veilles Vignes oznaka starih loza koje daju manje ploda ali su zato vina vidno kvalitetnija.
Na pojedinim etiketama ima sva sila podataka, od kiseline, do sastava što će vam malo koristiti prije nego sipate vino u čašu. Ili recimo broj proizvedenih boca. Ali, ljubopitljivom vinopiji ništa nije pretjerano.
Kad je etiketa u pitanju, ni proizvođači se ponekad ne istaknu u najboljoj mjeri, pa se kupovina vina pretvori u igru ćorave bake ili kupovinu 'mačke u džaku'. Ukoliko za proizvođača ili region nikada niste čuli, preporuka je da pogledate od kog grožđa nastaje ili makar sastav kupaže.
(MONDO)