Sve je više građana je pod stalnim stresom, od studenata do porodičnih ljudi, a nesanice su postale najučestaliji poremećaj spavanja.
Svaki čovjek, tvrde naučnici, prespava trećinu života, ali oni još ne znaju zašto: da li je san neophodan našem organizmu, ili je to najveća greška koju je evolucija ikada napravila.
Najčešće pretpostavke su da spavanje odmara tijelo i mozak, međutim, tokom sna uštedimo svega 120 kilokalorija, isto kao i kada bismo neko vrijeme budni lješkarili. Zabluda je i da se mozak odmara u snu, naučnici su otkrili da je naš centralni nervni sistem aktivniji dok spavamo nego kada smo budni, piše "Politika".
Zašto, dakle, spavamo?
"Moja pretpostavka je da se u snu brišu svi nevažni detalji koje smo primili u budnom stanju i da je to osnovna funkcija spavanja", kaže za "Politiku" dr Slavko Janković sa Neurološke klinike u Beogradu, jedan od najpoznatijih stručnjaka za ovu oblast. On objašnjava koji su najčešći poremećaji spavanja.
Bolesti spavanja su možda najčešće u biološkom sistemu čovjeka, skoro da nema toga ko nije osjetio nesanicu, hrkao u snu ili na kratko prestao da diše. Nesanice se liječe tako što čovjek dovede svoj život u red, eliminiše stresove, pravilno se hrani, ako je neophodno uzima i lijekove, a pomoću specijalnog aparata koji se stavlja na nos leče se poremećaji disanja i hrkanje.
Za razliku od nesanica, hipersomnija je bolest pretjeranog spavanja, pacijent prespava 12 i više sati, probudi se, jede, pa opet zaspi.
Parasomnije su bolesti ili neželjena ponašanja tokom spavanja, kao što su škripanje zubima, kašljanje ili pričanje u snu. To su bezopasni poremećaji, ali postoje i oni opasni, kao što je mjesečarenje, i poremećaji spavanja u REM fazi, kada smo u dubokom snu.
Postoje dve velike grupe parasomnija: jedne se javljaju tokom spavanja, a druge dok sanjamo. Možemo reći da čovjek poznaje tri stanja svijesti: budnost, spavanje i san, tako da na neki način vodimo trostruki život.
"Više od 80 odsto ljudi makar jednom je iskusilo šta znači kad ne možete da zaspite. Oko 30 odsto njih trpi zbog čestih nesanica. To je veliki problem jer ljudi voze kola, rade na mašinama pa mogu da nastradaju. Zato nesanice, ako ne prođu same od sebe, treba liječiti", kaže dr Janković za "Politiku".
Od poremećaja disanja u spavanju pati šest odsto muškaraca i tri do četiri odsto žena, i to uglavnom zbog gojaznosti.
Američki naučnici su dokazali da prestanak disanja u snu (apnea) predstavlja rizik za visok pritisak, šlog i šećernu bolest. Opstruktivna apnea se javlja kod gojaznih ljudi kod kojih dolazi do zatvaranja disajnih puteva, pa za jednu noć mogu čak 300 do 500 puta da ostanu bez vazduha tokom sna.
Narkolepsija je pretjerana pospanost, ona bi se mogla opisati i kao napad spavanja i ne treba je miješati sa padavicom. Dešava se da čovjek priča i odjednom, u pola rečenice zaspi, pa tom prilikom može i da se povrijedi ako se skljoka sa stolice, ili sklizne na pod.
Mjesečarenje ili somnabulizam je težak poremećaj od koga pati oko 30 odsto djece i odraslih.
Mjesečar u toku spavanja ide po kući, u stanju je da otvori vrata, izađe na ulicu, na autoput i tako ugrozi svoj život. Ovi bolesnici nemaju sposobnosti o kojima narod govori da se sami spasavaju, naprotiv, prije bi se moglo reći da su nespretni, kod njih je dio mozga koji je odgovaran za motoriku budan, a dio mozga koji je zadužen da misli je uspavan, tako da su konfuzni i zbunjeni.
Obično se u bolnicama a i u kućama zbog mjesečara stavljaju rešetke na prozore da ne bi išetali napolje. Inače, poslije 18. godine mjesečarenje kod mnogih prestaje.
Samo mali procenat njih i u starijem dobu (tri do četiri procenta) pati od somnabulizma.
U takozvanoj REM fazi, neki ljudi kad sanjaju reaguju tako što san doživljavaju kao stvarnost: ustaju, jure, bore se, bježe, pa nerijetko mogu i da povrijede nekoga, ali i da se sami povrijede - da udare u vrata ili namještaj. Neki sami sebe vezuju za krevet da ne bi odlutali, i za razliku od mjesečara, sjećaju se šta su sanjali.
Ovaj poremećaj pogađa muškarce poslije pedesete.
(MONDO)