Ples na svili posebna je vještina u kojoj kreativnost, gracioznost i snaga zajedno sa pratećom muzikom čine jedinstvenu kombinaciju. U nastavku ćemo vam pokazati kako to izgleda "u praksi" u školi plesa na svili "Aerial Silk" iz Banjaluke.
Ples na svili je u stvari ples na visećem svilenom materijalu, podijeljenom na dvije trake.
Škola „Aerial silk“ otvorena je prije dvije godine, a od osnivanja pa sve do danas ono što čine polaznice škole izaziva divljenje, što se vidi po reakcijama ljudi koji posmatraju nastupe uživo, ali i kada im u mnoštvu sadržaja na mrežama iskoči i dijelić atmosfere sa treninga u „Aerial silku“
Vlasnica i instruktora škole je Zvjezdana Dervić, koja je ove neobične vještine naučila radeći u Italiji. Plesom na svili bavi se već 10 godina.
„Prije toga sam se bavila sportskim penjanjem, te sam tu upoznala jednu djevojku koja se bavila plesom na svili. Slučajno sam otišla na jedan trening i to je bilo to. Od tada sam znala da želim ovim da se bavim“.
Početni skepticizam ljudi prema ovoj vještini zamijenila je zaintertesovanost i želja za učlanjenjem i učenjem plesa, pa škola sada ima preko 20 polaznica, različite starosne dobi.
Malo po malo, treninge u sali zamijenili su i nastupi pred publikom. Polaznice škole, zajedno sa instruktorkom, između ostalog, učestvovale su na manifestaciji „Trotoart“ u Banjaluci, kao i na otvaranju „Zimzoparka“.
Ono što mnoge „muči“ kada je u pitanju početak treniranja plesa na svili jeste da li je za takvu "vratolomiju" potrebna prethodna fizička sprema. Odgovor je: ne. Kako sama instruktorka, ali i polaznice kažu, svi oni su amateri i svi su osnove učili lagano, od početka.
Hristina Mrša kaže da je za školu saznala putem društvenih mreža, a treninge pohađa nešto više od godinu dana.
„Na početku me je baš bilo sramota i bojala sam se da počnem da se bavim nečim ovakvim, jer sam mislila da nemam snage. To je bio i neki od komentara ljudi koje sam dobila nakon što sam počela da pohađam treninge. Zaista, ova vještina nije zahtjevna koliko se čini u smislu snage, sve je više stvar tehnike. U ovom sportu sam se zaista pronašla jer je spoj umjetnosti i sporta“, rekla je ona.
Dijana Gajić priznaje da se nakon početnog treninga pronašla u ovoj vještini, a za metode učenja i samu instruktorku ima samo pozitivne riječi.
„Za trening sam saznala slučajno i zainteresovalo me je, jer nisam ranije vidjela ništa slično. Nisam prije trenirala nikakav sport, razmišljala sam, ali se nisam mogla pronaći ni u čemu. Odlučila sam se da probam ovaj sport, jer je vrijeme treninga jako fleksibilno, a i trenerica mi je bila jako prijemčiva i pozitivna. Ona je uspjela da od nas koji se nikad nismo bavili plesom izvuče neku kreativnost“, priznaje Gajićeva.
Spoj umjetnosti i sporta koji budi kreativnost: Škola plesa na svili u Banjaluci, zvuči teže nego što jeste (VIDEO)
Dodaje da često dobija pitanja o tome da li je sport opasan i uvjerava da nije zahvaljujući sistemu i metodama koje primjenjuje instruktorka.
„Jako je kompleksan sport jer istovremeno imate osjećaj da ste nešto brzo savladali, ali i da ste spori. Neke početne figure mogu da se savladaju veoma brzo. Da se dođe do nekog srednjeg nivoa, potrebno je, mislim, neke dvije godine“, zaključila je ona.
Svi zainteresovani mogu se sami uvjeriti u ove riječi u prostorijama Penjačkog kluba „Extreme“ gdje škola plesa na svili organizuje jedan trening sedmično. Prijave za nove polaznike su otvorene od januara ove godine, a sve detalje možete saznati putem Instagram stranice „Aerial silk“.
(MONDO)