Vrijeme je za džeparac?

Stručnjaci tvrde da je dobro davati djeci određene količine novca sa kojima će samostalno raspolagati, jer na taj način usvajaju pojam vrijednosti novca, uče da štede i da se raduju kada kupe nešto što im se dopada.

Neki psiholozi smatraju da sa džeparcem treba početi već od 4-5 godine, dok su drugi mišljenja da djeci novac treba davati najranije u osnovnoj školi. Ipak, jednoglasni su u tome da djeca treba da se uče vrijednosti i svrsi novca od onog trenutka kada roditelji procjene da su za to sposobna. Idealan trenutak je kada dijete postane svjesno da mu za kupovinu nečega treba novac i kada je dovoljno zrelo da može da shvati vrijednost određenih novčanica.

Mlađim mališanima možete, kada ste zajedno u kupovini, objašnjavati šta može, a šta ne može da se kupi za određenu sumu novca. Takođe, mlađoj djeci možete davati sitniš za kasicu-prasicu, pa kada skupe malo novca zajedno idite i kupite, na primjer, igračku koja mu se dopada.

Petogodišnjacima možete objasniti koliko nešto košta ili ih naučiti da raspolažu određenom svotom, tvrde stručnjaci. Možete im dati džeparac za nedjelju dana kojim mogu raspolagati kako žele. Ali, važno je da im ne dajete još novca ukoliko potroše džeparac prije vremena.

Ipak, do školskog uzrasta dijete nije sasvim sposobno da ekonomiše novcem, jer još ne vlada osnovnim matematičkim radnjama, pa do tada budite strpljivi i nemojte da očekujete da će se dijete baš uvijek snaći.

Kada krene u školu mališan treba da dobije džeparac, dnevni ili nedjeljni, za koji će moći da kupi užinu i neki slatkiš.

Pazite da djetetu ne nametnete previše obaveza oko novca, jer to može stvoriti otpor ili pogrešne predstave o vrijednosti. Psiholozi upozoravaju da nije dobro da djetetu dajete ni previše ni mnogo manje nego što dobijaju njegovi drugari. Izračunajte koliko košta užina, slatkiš, sokić, pa u skladu s tim dajte djetetu džeparac. Jedan od glavnih parametara za određivanje visine džeparca je uzrast djeteta, jer četvorogodišnjak nema iste potrebe kao osmogodišnjak.

Svake godine podižite džeparac, što je ujedno dobar način da, na primjer, mlađoj djeci objasnite zašto brat ili sestra dobijaju više. Bitno je da budete dosljedni i da „ne padate“ na dječja moljakanja i umiljavanja. Ako plan sa džeparcem ne funkcioniše, u dogovoru sa djetetom osmislite novi i pridržavajte ga se. Postavite i pravila šta ne smije da se kupuje. Takođe, dogovorite se sa bakama i dekama oko dodatnog džeparca.

Ukoliko dijete dobije sumu kojom ne može da raspolaže, treba da se umiješate i da višak stavite sa strane. Ipak, kada djetetu uzmete dio novca, obavezno mu objasnite zbog čega ste to uradili i kako će moći taj novac da potroši kasnije.

Kada dijete unaprijed počne da troši džeparac i izgovori dobro poznatu rečenicu „kupi mi ovu igračku, daću ti pare kada dobijem džeparac“, dopustite da tako bude, ali budite dosljedni ukoliko poslije toga traži još novca.

Nemojte dozvoliti da se sve završi samo na obećanju. Na taj način dijete ćete učiti odgovornosti. Ako dijete vidi nešto što želi, a ne može da kupi džeparcem, možete mu, na primjer, dati malo novca svaki put kada vam pomogne u obavljanju kućnih poslova, dajte mu da izbaci smeće ili vam pomogne oko nabavke. Tako ćete najbolje motivisati dijete i pokazati mu da s vama može da se dogovara.

(MONDO)