Problem prehrane rastućeg broja svjetske populacije jedno je od najvažnijih pitanja budućnosti.
Naučnici rade na mnogim rješenjima, a jedno od njih je i zajednički uzgoj riba i paradajza.
Mogu li u jednom zatvorenom krugu da se zajednički uzgajaju ribe i paradajz? Da je to moguće pokazuje primjer eksperimentalne farma na Lajnicovom institutu u Berlinu. Tu je razvijen postupak koji omogućava uzgoj hrane usred grada i to na ekološki način.
Pritom, naučnici koriste najpovoljnije uslove za obe vrste koje se tu uzgajaju – paradajz i jednu vrstu grgeča. U oči upadaju bazeni u kojima se praćakaju ribe i stabljike paradajza koje sežu sve do plafona. Taj sistem se zove se hidroponika, objašnjava biolog Hendrik Monses. "Korijenje paradajza se ne nalazi u zemlji. Dakle uzgajamo biljke bez zemlje", kaže Monses za DW.
Metoda uzgoja povrća bez zemlje nije nova. Na taj način se povrće već godinama uzgaja u staklenicima širom svijeta. Ni držanje riba u bazenima nije novost. Novo je, međutim, da se voda iz tih bazena koristi za navodnjavanje biljaka, kaže pronalazač te metode, Verner Kloaz. "Imamo dva odvojena sistema, ali voda u kojoj žive ribe daje se biljkama. To znači, kad biljke potroše vodu i hranjive sastojke u njoj, dobijaju nove zalihe iz ribljih bazena."
Tako ribe istovremeno obezbjeđuju i đubrivo za paradajz. Naučnici se oslanjaju na to da je rezultat metabolizma riba – otpad bogat amonijakom. Za same ribe je to otrov. No, voda puna amonijaka idealno je đubrivo za biljke.
Ta voda se prvo provlači kroz specijalni filter u kojem se nalazi jedna vrsta bakterija. Bakterije razgrađuju nitrat amonijaka u čisti nitrat. Tada se ta prerađena voda odvodi do sanduka u kojima se nalaze stabljike paradajza. Biljke troše vodu, nitrat koriste za rast stabljike i ploda, a voda isparava kroz lišće. Iznad listova nalaze se posebne površine na kojima se kondenzuje čista voda. Ta voda se ponovo vodi u riblje bazene. Krug je zatvoren.
"Kod konvencionalnog uzgoja riba i paradajza stalno mora da se dodaje i hrana i nova čista vode. Ovde ne", objašnjava Kloaz. "Kada imamo zatvoreni krug, moramo da dodamo samo deset odsto nove vode u bazene, a deset odsto vode iz bazena da prelijemo u sanduke s biljkama. To znači da imamo ekstremnu uštedu vode uz potpuno održiv sistem."
Prednost te metode je i taj što hrana na taj način može da se uzgaja i usred urbanih prostora jer ne zauzima mnogo mesta. Inače, u tom stakleniku uspijevaju i krastavci. Njihov ukus je potpuno isti kao i ukus bilo kojih drugih krastavaca. U svakom slučaju, nema ni govora o tome da mirišu na ribu.
(MONDO)