Ne zanemarujte osjećaj pripadnosti

Pripadnost je posljedica poistovjećivanja sa nekim ili nečim i tijesno je povezana sa nečijim identitetom, piše Zoran Milivojević za "Politiku".

Porodica je ona prirodna grupa sa kojom su ljudi emocionalno povezani i sa kojom osjećaju pripadnost. Nakon rođenja, dijete izgrađuje osjećanje pripadnosti sa svojom porodicom, jer je ona "unutrašnji" i sigurni dio svijeta za razliku od nepoznatog i opasnog spoljašnjeg svijeta.

Ulaskom u tinejdžersko doba mlada osoba često pokazuje da joj je važnije da pripada grupi vršnjaka nego primarnoj porodici. To se smatra normalnim, jer upravo u tom periodu mlada osoba počinje da eksperimentiše sa izborom potencijalnog partnera sa kojim bi kasnije mogla da formira svoju porodicu.

Iako mladi ljudi pokušavaju da uspostave čvršću pripadnost raznim supkulturama, ovi odnosi ih ne zadovoljavaju na duže vrijeme. I zaista, ako bolje pogledamo ustrojstvo šire zajednice, možemo da vidimo da su veoma rijetke prilike u kojima možemo da osjetimo pripadnost i emocionalnu povezanost sa zajednicom koja je šira od rođačke.

Pojedinac i zajednica su međusobno zavisni. Niti pojedinac može da se razvije bez zajednice, niti zajednica može da se razvija bez pojedinca. Zato ovaj odnos treba da bude u ravnoteži, jer je jedino tako moguć harmoničan razvoj i pojedinca i zajednice.

Nije dobro kada prevladava mentalitet individualizma, jer tada zajednica postaje servis za zadovoljenje egoističnih interesa. Nije dobro ni kada prevladava mentalitet kolektivizma, jer guši slobodu i kreativnost pojedinca kojeg podređuje kolektivnom redu. Iako nas stranci često vide kao narod sklon kolektivizmima i nacionalizmima, vjerujem da je tačna upravo suprotna dijagnoza – da smo mi odavno postali narod individualista bez izgrađene kolektivne samosvijesti.

Odrekli smo se onih društvenih rituala koji stvaraju osjećanje pripadnosti, a koji su veoma važni za održavanje kolektivne svijesti i kolektivnog identiteta. Doživljaj pripadnosti koji imaju oni koji, na primjer, pevaju u horu, ili koji, igraju kolo, nedostupni su mladim generacijama koje sa prezirom gledaju na ove "primitivne" aktivnosti. Ateisti su uskraćeni za doživljaj zajedništva koji imaju vjernici koji poje u crkvi.

Sve je više onih koji traže osjećanje pripadnosti u utopljenosti u masi sportskih, političkih ili nekih drugih navijača.

I zato roditelji, ako zaista želite da vaša djeca ostanu ovdje, a ne da grade karijere po bijelom svijetu, učite djecu da pripadaju ovom podneblju. Tako će nam svima biti lakše.

(MONDO)