Kada treba nešto da odlučimo, osjećanja nam često govore jedno, a razum drugo. Koga poslušati i kako riješiti dilemu?
Nije tako rijetko da neko svoja osjećanja povezuje sa svojim "pravim Ja". Kada je takva osoba u dilemi, u unutrašnjem konfliktu, kada treba da nešto odluči, ona daje prednost onom dijelu sebe koji nešto osjeća. Dobronamjerno savjetuje druge: "Učini kako osjećaš i nikada nećeš pogriješiti!" Istu takvu poruku možemo da pročitamo i u nekim knjigama koje se bave duhovnošću i ljudskim rastom i razvojem. Da li je takav savjet uvijek dobar – da li su osjećanja zaista izraz nekakvog našeg pravog Ja?
Jedan od razloga za takvo uvjerenje je to što smo svi mi, u najranjijem djetinjstvu naučili da vjerujemo onome što u tijelu osjećamo. Kada u tijelu osjetimo neprijatnost, to razumijemo kao znak da nam nešto nedostaje. Na primjer, kada smo žedni znamo da nam nedostaje tečnosti, a kada smo gladni, da nam nedostaje hrane. Da možemo da vjerujemo tome što osjećamo, potvrđuje to što kada se napojimo ili nahranimo, ne samo da nestaje neprijatnost, već nastupa prijatnost.
U tijelu ne osećamo samo senzacije ili osjete, već i emocije, osjećanja. Za razliku od osjeta koji nastaju nadražajem nekog našeg čula, osjećanja nisu tjelesne, već su psihičke pojave. Osjećanja su rezultat naše procjene da je neka situacija veoma važna, a njihova funkcija je da nas pripreme za datu situaciju. Kako proces obrade informacija koji prethodi emociji može da bude tačan ili pogrešan, tako i rezultirajuća emocija nije uvijek ispravna. Svi znamo da strah, na primjer, može da bude opravdan i racionalan ili može da bude neopravdan i zbog toga iracionalan, piše "Politika".
Brojni su filozofi koji su suprotstavljali razum i emocije, smatrajući da uvijek treba postupati razumno. Emocionalno je bilo izjednačeno sa iracionalnim. Smatralo se da su emocije nešto što je iracionalno i tražen je način na koji bi razum mogao da zauzda i ukroti iracionalna osjećanja.
Zastupnici ideje "uradi kako osjećaš" takođe suprotstavljaju razum i osjećanja, ali tako što daju prednost osjećanjima. Kada razum govori jedno, a osjećanja drugo, smatraju da uvijek treba poslušati svoje emocije, naročito ako su one rezultat rada intuicije.
Emocionalno pismeni ljudi ne suprotstavljaju razum i osjećanja jer znaju da je svako osjećanje rezultat procjene situacije i da ta procjena može da bude razumna ili nerazumna. Zato preispituju svoja osjećanja, preovjeravajući logiku procjene na kojoj su zasnovana, a kako bi razlučili racionalna osjećanja od neracionalnih.
Nije potrebno nabrajati primjere iz kojih je jasno da će osoba koja uvijek postupa u skladu sa tim kako se oseća sebe dovoditi u velike nevolje. Mi ljudi smo kompeksna bića i najbolje je kada se naše psihičke funkcije dogovaraju i sarađuju.
Racionalna osjećanja su ta koja treba slušati, a iracionalna treba ignorisati.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)