Njemački pekari žele da njihovo zanatsko umijeće dospije na listu svjetske nematerijalne kulturne baštine Uneska.
Jedna od stvari koje Nijemcima u inostranstvu najviše nedostaje jeste – njemački hleb. Gunđanje zbog bijelog hljeba koji moraju da kupuju u južnoj Evropi staro je koliko i njemačka pekarska tradicija. A onda dođe vrijeme da se džangrizala vrate kući - i šta se dešava? Umjesto da odu u tradicionalnu pekaru, kupuju hljeb u samoposluzi ili diskontnim radnjama! A upravo su takve radnje svojom jeftinom ponudom dovele domaće pekare u nevolju. Svake godine se zatvara između 300 i 500 pekara.
U natezanju sa konkurencijom koja nudi jeftino pecivo, tradicionalni pekari su sada našli rješenje koje će povećati vrijednost njihovih proizvoda. Oni žele da njihovo pecivo postane svjetska kulturna baština. Da raznovrsnost hljeba bude na listi Ujedinjenih nacija kao specifična karakteristika Njemačke: "Nema zemlja koja ima toliko različitih vrsta hljeba kao što je Njemačka", kaže za DW predsjednik Centralnog saveta Njemačkog pekarskog zanata Peter Beker.
Njemačka je 2013. godine pristupila Sporazumu o održanju nematerijalnih kulturnih dobara. Zajednice, grupe i pojedinci su pozveni da do kraja novembra podnesu svoje prijedloge – na kraju ih je bilo 128.
Pored hljeba, na primjer, predloženo je da se zaštiti u mikrobiološka terapija "liječenje bakterijama", kao i tirinški dijalekat "graverederš". Jak konkurent bi mogao biti i Savez njemačkih pivara koji bi želio da se na listi nađe Njemačka zapovijest o čistoti piva.
Svaka njemačka savezna država će do aprila morati da izabere jedan do dva prijedloga sa liste, a konferencija ministara kulture i Njemačka komisija Uneska će poslije toga sastaviti konačnu verziju liste. Ona će smjeti da sadrži 30 do 50 prijedloga za unošenje na reprezentativnu listu Ujedinjenih nacija. Na njoj će se prva njemačka stavka naći 2016. godine.
O šansama sa uspjeh njemačkih pekara portparol Uneska Diter Ofenhojzer kaže: "Njemački hljeb je izvanredan i u inostranstvu ima ekstremno dobru reputaciju. To se prepoznaje već i po tablama – dobre pekare su širom svijeta označene kao njemačke pekare – german bakerys". Postavlja se, međutim pitanje: koliko je baš pekarski zanat – u mnoštvu drugih zanatskih tehnika, tradicija i običaja u Njemačkoj – onaj koji može biti reprezentativan kao njemačko nematerijalno kulturno dobro.
Peter Beker, predsjednik Saveza pekara, ubijeđen je da je baš to slučaj. On kaže da je hljeb bitno obilježio njemačku kulturu. Relativno lako se proizvodi a dostupan je tokom čitave godine. To je jedan od faktora koji su doprinijeli osnivanju naselja. Klimatski uslovi su razlog zbog koga u Njemačkoj ima toliko mnogo vrsta hljeba – u ovoj zemlji mogu da se gaje sve vrste žitarica.
Trenutno se na listi Uneska nalazi gotovo 1.000 nematerijalnih kulturnih dobara. Ta organizacija stalno mora da se suočava sa zamjerkom da je zavladala inflacija dodjele ove titule.
Diter Ofenhojzer prenosi da izbor takvih kulturnih dobara ubuduće ne treba da bude interesantan samo za nauku, već i za široku javnost. Teško je procijeniti koliko bi takva titula mogla da se isplati za tradicionalne pekare. Peter Beker smatra da bi ona doprinijela ugledu pekarske profesije, ali da bi i u pekare ulazilo više kupaca nego što je to sada slučaj.
Njemačka je po svojoj kulturi pečenja hljeba poznata u čitavom svijetu, kaže Beker, i dodaje: "Možda ćemo se odreći nečega zbog čega nam mnogi zavide".
Kad mogu tango, maske... može i hljeb
Titulu "nematerijalna kulturna baština" dodjeljuje Unesko. Ta kategorija je uvedena 2003, na inicijativu nekoliko zemalja Azije i Afrike, koje su smatrale da njihove kulture nisu dovoljno zastupljene u okviru materijalne baštine. Nematerijalno naslijeđe čine dobra kao što su ples, običaji ili zanat. Oni su živi dio kulture – koji treba zaštititi od izumiranja. Kulturna dobra se vode na ukupno tri liste, među kojima je najvažnija takozvana reprezentativna lista". Na njoj se trenutno nalazi 281 kulturno dobro: argentinski tango, karnevalska procesija u Tirolu, el silbo – jezik koji liči na zviždanje, a služi za sporazumijevanje stanovnika španskog ostrva La Gomere.
(MONDO, foto: Guliver/Getty/Thinkstock)