Za ljubičicu, vijesnika proljeća, malo ko zna da ima ljekovita svojstva.
Grci su ovaj cvijet smatrali simbolom plodnosti, stari Rimljani su uživali u njenom slatkom vinu, a ostalo je zabilježeno da je bila omiljena Napoleonu.
U hrišćanstvu predstavlja simbol vladavine i autoriteta, pa se nalazi na svešteničkim i kraljevskim odorama. Plava ljubičica simbolizuje Isusa Hrista, a bijela Djevicu Mariju. Kod nje su ljekoviti ne samo cvjetovi, već i listovi, ali i ostali dijelovi.
Prikuplja se u martu i aprilu, osim korijena koji se vadi od 15. oktobra do polovine novembra. Cvijet i listovi se suše na prozračnom mjestu, a korijen se naniže u obliku vijenca i suši na vazduhu.
Cvjetovi sadrže specifično salicilno jedinjenje cijanin, bjelančevine, gumu, šećer, sluz, eterično ulje. U korijenu se nalazi karakterističan violin, sastojak koji nadražuje želudac, ali i saponini za omekšavanje sluzi i lakše iskašljavanje.
Zbog karakterističnog sastava korijen se preporučuje za liječenje vena, reumatizma, slabe cirkulacije. Pogodan je i za tretiranje suve i osjetljive kože, kao i protiv bora.
Poznati njemački narodni ljekar Knajp tvrdi da su čaj i sirup od ljubičice djelotvorni protiv kašlja, a posebno kad je posljedica tuberkuloze. S druge strane, ima umirujuće dejstvo pa ublažava histeriju, hipohondriju, nervozu, lupanje srca praćenog osjećajem straha i teškim disanjem. Preporučuje se i kod grčeva, ali i nesanice i glavobolje. Kod upaljene sluzokože usta savjetuje se ispiranje čajem od ljubičice, a umivanje njime pomaže kod upale očiju i kapaka.
Čaj se priprema od suve mješavine listova, cvjetova i korijena biljke. Dvije kašičice se prelije sa 2,5 dl hladne vode, stavi na ringlu da provri i kuva pet minuta. Procijedi se i malo ohladi, doda se kašičica meda, po mogućstvu od lipe, žalfije ili vresa, promiješa i pije kod upale grla ili bronhitisa, tri puta dnevno jedna šolja.
Za proširene vene se takođe preporučuje čaj od ljubičice, ali drugačije spremljen. Pola šolje svježih cvjetova prelije se sa 2,5 dl kipuće vode, poklopi i ostavi da se zagrije. Zatim se procijedi i pije dva puta dnevno poslije jela. Suvi listovi biljke koriste se kao obloga, jer hlade i smanjuju otok. Prokuvani u sirćetu djelotvorni su i kod gihta, piše "Život plus".
Sirće od ljubičice se koristi u narodnoj medicini za liječenje glavobolje. Sprema se tako što se šaka cvetova stavi u sirće, jednom prokuva i ostavi da odstoji sat do dva. Njime se trljaju sljepoočnice ili se stavlja kao oblog, a glavobolja sa osjećajem vrućine prestaje, tvrde dobri poznavaoci.
Sirup se koristi za jačanje srca. Kilogram dobro izgnječenih cvjetova ljubičice prelije se litrom kipuće vode i ostavi da odstoji 10 sati. Nakon toga se procijedi, zagrije do ključanja, a zatim prelije na još kilogram svježe ubranih cvjetova. Ponovo se ostavi deset sati, a isti postupak se ponavlja najmanje dva-tri puta. Što više, to bolje.
Na kraju se dobijeni sok dobro zagrijje, ohladi i doda mu se med. Miješa se tako da masa bude gusta, nalik sirupu. Uzima se kod nesanice, za rastvaranje sluzi u disajnim organima, kao i za jačanje srca. Ako je sirup mnogo jak, može da se razblaži ječmenom vodom, ljekovito dejstvo se ne smanjuje.
(MONDO, Foto: Guliver/Getty/Thinkstock)